www.e-insitu.com

U kolovozu 2002. godine u župnoj crkvi Sv. Jakoba I. Starijeg u mjestu Galicija pokraj Celja (Slovenija) preventivno sam konzervirao i u privremeno skladište pohranio 16 slika na platnu. Ćetrnaest slika tvori ciklus ''Križnog puta'' i djelo su Matije Bradaške, značajnog slovenskog slikara krajolika kasnonazarenskog smjera koji je djelovao u XIX. stoljeću, a na jednom se od ovih platana i potpisao. Na dvije preostale slike prikazani su ''Srce Isusovo'' i ''Srce Marijino''. Autor ovih slika nije poznat.

Prije dvije godine započeo je rad na obnovi unutrašnjosti crkve. Tom su prilikom slike skinute sa zidova i pohranjene u mrtvačnici koja se nalazi iza crkve. Jedna na drugoj, naslagane su uz zidove prostorije ili stavljene na hrpu sa stvarima koje se više ne upotrebljavaju.

Prostor mrtvačnice je izvan upotrebe i, zbog neodržavanja, u jako lošem stanju. Krov prokišnjava, a prozori su razbijeni, pa je bio potpuno neprimjeren za skladištenje slika. Tako pohranjene, umjetnine su bile izložene izrazitim fluktuacijama parametara okoliša - jake su oscilacije vlage i temperature bile uzrokom brojnih oštećenja koja variraju u tipu i opsegu. Okviri su napadnuti crvotočinom i nedostaju im neki manji strukturni dijelovi (rezbareni ukrasi i sl.). Oštećeni su pozlata i polikromija. Na većini je slika ipak najviše stradao tekstilni nosioc koji se na više mjesta pocijepao (oštećenja nisu mehanička/ uzrokovana ljudskim faktorom, već se najvjerojatnije radi o uznapredovaloj oksidaciji zbog koje je platno postalo krto i neelastično). Premda nešto manje, i bojani je sloj oštećen; u nekim je zonama izrazito iskrakelirao, a došlo je i do ispadanja njegovih čestica. Poleđina slika prekrivena je debelim slojem prašine i površinske prljavštine.

Nakon što sam izvršio procjenu stanja umjetnina i uvjeta okoliša u kojima su se nalazile, krenuo sam u provođenje mjera njihove preventivne konzervacije. Prvi je korak bilo djelovanje na vanjske uzroke propadanja, odnosno reguliranje neodgovarajućih mikroklimatskih uvjeta (temperature, vlage, svjetlosti, zagađenja) u kojima su se umjetnine čuvale. Od samog je početka bilo jasno da se u prostoriji neće moći osigurati apsolutno stabilni mikroklimatski uvjeti jer bi za to trebalo imati izoliran krov, dvostruke prozore i sl. To ovdje iz više razloga (financijskih prvenstveno) nije bilo moguće izvesti, pa se moralo improvizirati s raspoloživim sredstvima i materijalima. Na prozore koji su djelomično bili zakucani daskama postavio sam PVC foliju kako bih spriječio direktan ulaz vlage, ali i pretjerano strujanje/cirkulaciju zraka (propuh). Metalna mreža na prozoru priječila je pristup životinjama.

Slike sam prvo lagano oprašio velikim kistom. Da ih zaštitim od klimatskih oscilacija, prvenstveno oscilacija relativne vlažnosti, zatim mehaničkih oštećenja te nakupljanja prašine i nečistoće, na poleđinu svake slike postavio sam kartone nešto većih dimenzija. Slike sam potom umotao u prozirnu foliju. Prednost je kartona i drugih higroskopnih materijala što mogu upijati višak vlage ili je otpuštati ukoliko je zrak presuh te na taj način djelovati kao neka vrst regulatora relativne vlažnosti. Pri skladištenju sam pazio da sve slike budu drvenim podmetačima ili komadima debljeg stiropora nekoliko centimetara odignute od poda kako bi bile zaštićene od vlage, insekata i glodavaca, a i da se spriječe oštećenja u slučaju poplave (zbog krova koji prokišnjava). Naslagao sam ih duž unutrašnjih zidova prostorije jer su oni suši od vanjskih na kojima se vlaga kondenzira i može se proširiti na umjetninu. Pazio sam da slike stoje što vertikalnije, a da ipak budu stabilne.

Zbog nedostatka novca Zavod za kulturnu baštinu ne planira okvire konzervirati i restaurirati, već ih u potpunosti zamijeniti. Moj je zadatak da i te okvire preventivno zaštitim i transportiram u najprikladniji prostor.

Privremeni depo.

Zatečeno stanje slike iz ciklusa Križnog puta.

Oštećenja tekstilnog nositelja i slikanog sloja.

Poleđina slike prekrivena debelim slojem površinskih nečistoća i prašine.