Ivana BOJIĆ, Tomislav GRZUNOV, Lana KEKEZ (konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, III. god.)
|
MENTOR: Larisa Aranza, doc. (voditeljica specijalističkog usmjerenja za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije) S A Ž E T A K
Tijekom akademske godine 2004/05. započet je restauratorski zahvat na oltarnoj pali Sv. Nikola iz Župne crkve u Strmen Docu kraj Trilja. Slika je rađena tehnikom jajčane tempere na drvenom nositelju. Autor nije poznat. Slika je primjer provincijalne umjetnosti XVIII. stoljeća.
U sklopu kolegija Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, pod mentorskim vodstvom doc. Larise Aranza, rad na umjetnini započeli su Jelena Banđur, Ivana Bojić, Tomislav Grzunov, Lana Kekez, Iva Paduan i Ivana Petković. Zahvat su početkom akademske godine 2005/06. dovršili studenti Ivana Bojić, Tomislav Grzunov i Lana Kekez.
|
|||||||||||||||
|
OPIS ZATEČENOG STANJA
Drvena oltarna pala s polukružnim završetkom sastavljena je od četiri drvene ploče koje su sa stražnje strane poprečno učvršćene "parketažom" od tri letvice. Svi dijelovi nositelja nisu izrađeni od iste vrste drva, pa je zbog nejednolikog rada ploča došlo do raspucavanja gornjeg lučnog dijela ukrasnog okvira. Značajne razlike u odabiru nositelja dovode nas do zaključka da su u određenoj fazi dimenzije slike mijenjan, te da je parketaž naknadno dodan. Ne zna se točno kada su se i zašto te promjene dogodile, ali jedan od mogućih razloga mogla bi biti promjena titulara crkve (danas je to crkva Sv. Nikole) i iskorištavanje starije slike za izradu nove sa prikazom novog svetca zaštitnika. Kredni premaz na poleđini slike dodan je nakon promjena dimenzija jer je jednak na svim dijelovima nosioca i "parketaža".
Nedostaje gornji lijevi dio (vrh) krajnje desne daske (koja je naknadno dodana pri izmjeni dimenzija slike); taj nedostatak prekriva ukrasni okvir koji je fiksiran za sliku kovanim metalnim čavlima sa stražnje strane. "Parketaž" je također učvršćen kovanim metalnim čavlima. Na cijeloj površini poleđine slike vidljiva je prašina, paučina, razne kukuljice i čahure, nakupine gljivica (pahuljasto žutog izgleda) i tragovi crvotočine.
Na licu slike vidljiva su mehanička oštećenja od čavala kojima je pričvršćen "parketaž". Oštećenja slikanog sloja su nastala na mjestima gdje su izraženi godovi, čvorovi i struktura drva. Na licu slike nalazimo i brojne rupice koju su nastale kao izlazni kanalići za odrasle jedinke crvotočine. Na mjestima oštećenja zatečenog slikanog sloja vidljiv je raniji oslik. Zatečeni slikani sloj je dobro sačuvan iako slabog intenziteta ( izblijeđen na gornjem dijelu slike, a diskoloriran na donjem). Nanos boje je tanak, pastozan samo na nekim mjestima. Cijela površina slikanog sloja ima na sebi bijelu maglicu, što je možda uzrokovano prijašnjim pokušajima čišćenja slikanog sloja vodom. Na mjestima godova boja se odiže i otpada, krta je i vrlo nestabilna. Preparacija je nanesena u tankom sloju.
Dimenzije ukrasnog okvira mijenjane su kada i dimenzije same slike, a pojedini segmenti razlikuju se u profilaciji. Nedostaje dio okvira na lijevoj strani luka slike. Okvir je polikromiran vjerojatno u izvornom osliku oblikujući izmjene zelenih, plavih, crvenih i žutih polja. Na oštećenjima bojanog sloja vidljivi su ostaci tankog sloja preparacije, na oštećenjima nisu zatečeni tragovi ranijeg oslika.
Na donjim dijelovima slike izražena je diskoloracija plavog oslika ( prikaz morske površine) u zeleni što bi mogla biti posljedica postojanja završnog premaza. Međutim, nismo sa sigurnošću ustanovili postojanje istog. Iste promjene mogle su nastati i kemijskom reakcijom pigmenta sa vezivom.
KONZERVATORSKO–RESTAURATORSKI ZAHVAT
Zbog intenzivnog osipanja bojanog sloja, bilo je potrebno napraviti podljepljivanje na gotovo cijeloj površini slike. Za to smo koristili 3% otopinu zečjeg tutkala koju smo nanosili na japan papir, na površinu koju smo prethodno tretirali izopropilnim alkoholom radi smanjenja površinske napetosti. Zatim smo površinu upeglali preko melinex folije špahtlom zagrijanom na približno 60 °C. Pri podljepljivanju ukrasnog okvira uočeno je da slikani sloj ostaje na japan papiru. To se događalo jer je tu korištena boja bila topiva u izopropilnom alkoholu. Stoga smo podljepljivanje napravili koristeći samo tutkalnu otopinu.
Nakon mehaničkog čiščenja slike od prašine i paučine, kemijski je uklonjena površinska nečistoća otopinom tri-amonij citrata u vodi (2.5 %). Nakon čišćenja površina je neutralizirana Shellsolom T. Na isti način očišćena je i polikromija na okviru.
Čišćenje poleđine izvršeno je mehaničkim uklanjanjem prašine, paučine, tragova raznih nametnika i ostataka žbuke (između dasaka parketaža i dasaka nosioca).
Korozija sa čavala uklonjena je mehanički, skalpelima, do sloja "zdravog" metala. Da bismo spriječili daljnju koroziju, čavle smo premazali sa dva sloja otopine Paraloida B-72 u toluenu (20 %).
Lučni dio okvira koji je nedostajao rekonstruiran je u lipovom drvu prema izvornoj profilaciji. Novo drvo je premazano tutkalom kako bi ga se izoliralo i pripremilo za nanošenje tutkalno-kredne preparacije. Rekonstruirani dio okvira prvo smo PVA ljepilom fiksirali za izvorne dijelove okvira. Nakon sušenja spojeva, cijeli smo dio mehanički fiksirali na sliku sa stražnje strane koristeći dva inox vijka.
Manja površinska oštećenja drva nosioca rekonstruirana su epoksidnom smolom (Araldit). Preko epoksidne smole nanesena je kredna preparacija, te retuš i lak.
Prije rekonstruiranja preparacije površine su izolirane razrijeđenom otopinom zečjeg tutkala (9 %). Nakon toga nanesena je kredna preparacija od bolonjske krede u zečjem tutkalu (8 %). Kako bi smanjili upojnost novonanesene preparacije izolirali smo je s otopinom šelaka u denaturiranom alkoholu (2 %).
Na sliku je nakon izolacije kredne preparacije kao međulak nanesena 30 % otopina Paraloida B72 u toluenu uz dodatak 20 % di-etil benzena kako bi otapalo sporije hlapilo i lak sporije sušio. Lak je nanošen kistom u jednom sloju. Retuš je izveden akrilima izravno na međulak. I retuš i lak mogu se u potpunosti ukloniti toluenom (ili acetonom), bez oštećenja slikanog sloja. Prije nanošenja završnog laka zone retuša lakirane su kistom sa 30% otopinom Paraloida B 72 u toluenu uz dodatak 20 % di-etil benzena. Ovo je napravljeno kako bi se smanjila upojnost retuša i kako bi završni lak bio ujednačen na cijeloj površini. U ovoj fazi problem se javio na nekoliko mjesta na kojima je naneseni lak otopio retuš. Problem je riješen na način da je nakon sušenja laka nanesen novi retuš koji je ponovo lakiran istim lakom. Problem se više nije ponavljao. Kao završni lak sprejanjem pomoću kompresora nanesena je 10 % otopina Paraloida B 72 u toluenu. ANALIZA BOJANOG SLOJA
Već samim promatranjem slikanog sloja i nepravilnosti u drvenom nosiocu došlo se do pretpostavke da je kao nosioc upotrebljena starija slika kojoj su promijenjene dimenzije. Postojanje donjeg slikanog sloja bilo je vidljivo na mjestima gdje je nedostajao gornji slikani sloj. Pastoznije nanose donjeg slikanog sloja moguće je uočiti i u samoj teksturi površine slike. Zanimljiva je i činjenica da je autor slike s prikazom Sv. Nikole na više mjesta pratio forme i linije prikaza originalnog slikanog sloja.
Analiza bojanog sloja vršena je mikropresjecima slikanog sloja i radiografskim ispitivanjem. Mikropresjeci su potvrdili sumnje o postojanju još jednog bojanog sloja na tri drvene ploče, no njegovo postojanje nije uočeno na naknadno dodano četvrtoj lijevoj dasci oltarne pale.
Kako bi se potvrdile pretpostavke o postojanju još jednog slikanog sloja ispod postojećeg, slika je odnesena na radiografsko snimanje koje je dalo zanimljive rezultate.
Analizom dobivenih snimaka uočena su tri lika. U području desnog dijela lica sv. Nikole nalazi se lik Bogorodice koji se proteže otprilike do polovine svetčevih prsiju. Zanimljivo je primjetiti da se dio glave Bogorodice nalazi u području ispod ukrasnog okvira što govori da je pri promjeni izvornih dimenzija nosioca ili mijenjana zakrivljenost luka ili je pak izvorno pravokutni gornji dio prerađen u polukružni.
Desno od Bogorodice, a u donjoj polovini slike je sv. Roko (glava mu se nalazi uz lijevi lakat anđela koji nosi mitru sv. Nikole), a lijevo do njegovih nogu je prikazan pas.
Nasuprot sv. Roku nalazi se svetac za kojeg pretpostavljamo da je sv. Mihovil, ali rendgenske snimke nam nisu pomogle da tu sumnju potvrdimo. Međutim, u samom dnu druge daske nosioca s lijeva prikazana je glava vraga, a poznato je da se sv. Mihovil prikazuje u trenutku kada kopljem ili mačem napada vraga. Na površini slike moguće je uočiti teksturu na mjestu lica vraga i teksturu koja bi mogla odgovarati koplju (maču) Sv. Mihovila. Također se usporedbom rendgenske snimke i stanja na slici može uočiti forma koja podsjeća na bosu nogu, a sv. Mihovil se uobičajeno i prikazuje bos.
S obzirom na prikazane likove i način prikazivanja moguće je da preslikana kompozicija prikazuje Bogorodicu sa svecima Rokom i Mihovilom.
Objavljeno: 26. travnja 2006.
|
 Zatečeno stanje - lice slike.
Zatečeno stanje - poleđina.
Oštećenje slikanog sloja.
Površinske nečistoće na stražnjoj strani slike. 
Nedostajući dio drvenog nositelja - pogled s poleđine. 
Oštećenje slikanog sloja na kojem je vidljiv donji oslik. 
Oštećenje slikanog sloja na kojem je vidljiv donji oslik. 
Nedostajući dio ukrasnog okvira. 
Podljepljivanje slikanog sloja. 
Pokusno čišćenje slikanog sloja.
Rekonstrukcija ukrasnog okvira.
|
||||||||||||||
|
|||||||||||||||
| < « | » > |
|---|