Diplomski rad: Oplakivanje Krista (samostan Gospe od Pojišana, Split)

oplakivanje

Ana RADIĆ (diplomirani konzervator-restaurator)

MENTOR: Jurica Matijević (predavač i jedan od voditelja specijalističkog usmjerenja za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije)

S A Ž E T A K

Autorica u članku izvještava o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na uljanoj slici na platnu Oplakivanje Krista iz kapucinskog samostana Gospe od Pojišana u Splitu. Slika je rad nepoznatog majstora iz XVII. stoljeća.

UVOD

Slika Oplakivanje Krista složena je višefiguralna kompozicija. Mrtvo Kristovo tijelo pridržavaju Josip iz Arimateje i Nikodem, a oplakuju ga Ivan Evanđelist, Bogorodica, Marija Magdalena i skupina svetih žena.

Iako pretrpana likovima, slika ostavlja dojam zanimljivog ostvarenja XVII. stoljeća, nastalo u neobičnom preklapanju realističkog i idealističkog. Vješto je naslikana odjeća ožalošćenih likova u prednjem dijelu slike, koja se prepliće u gustim naborima i s posebnom osjetljivošću za učinke svijetla. Dok je, dakle, kolorit izražajan i zanimljiv, proporcije pojedinih likova su nedovoljno kvalitetno izvedene.

Sliku je na tamelju stilske analize teško pripisati nekom poznatom umjetniku ili školi. Na temelju prisutnih elemenata “tenebroso” slikarstva očit je utjecaj slikarstva Venecije druge polovice XVII. stoljeća, no cjelokupni dojam slike, usprkos određenim elementima mletačkog slikarstva, ima specifične odlike, pa problem atribucije i dalje ostaje otvoren.

ZATEČENO STANJE

Premda nema dokumentiranih zahvata, nesumnjivo je da su na slici oni izvedeni. Izvedeni zahvati uvelike su odgovorni za izgled i stanje slike u kakvom je mi danas nalazimo. Nesumnjivo je da je slika skraćivana, jasno su vidljivi tragovi presijecanja niti na trima ivicama platna a i sam slikani sloj seže do samih rubova nosioca. Tekstilni nosioc je laneno platno zatečenih ukupnih dimenzija 137 x 95 cm. Nosioc je sastavljen od dva komada platna vertikalno spojena šavom. Šav se proteže cijelom širinom nosioca, a na licu slike je ostavio trag u obliku blagog izbočenja. Platno je tkano gustim dijagonalnim tkz. keper vezom. U našem slučaju lice, odnosno nosioc slikanog sloja predstavlja dijagonalna tekstura platna. Gledano u cjelini platno je čvrsto, dobro očuvano i napeto. Osim manjih oštećenja na rubovima platna uzrokovanih korozijom željeznih čavala, nalazimo i nekoliko strukturnih oštećenja; rupa i razderotina na njegovoj sredini. S poleđine su ta područja, od daljnjeg oštećenja sanirana dvjema zakrpama. Tutkalno kredna preparacija je nanesena u tankom sloju, i utisnuta je u strukturu platna. Slikani sloj je također tanak, pa se u cjelini izrazito ocrtava tekstura platna.

Oštećenja i gubici slikanog sloja su veliki. Na područjima likova nailazimo na manje gubitke, dok u područjima pozadine nedostaje velik dio slikanog sloja. Na plaštu Bogorodice prisutna je diskoloracija originalne plave draperije u zelene nijanse a na plaštu Josipa iz Arimateje prisutna je promjena indeksa refrakcije slikanog sloja. Slika je lakirana a debljina laka znatno varira. Lak je jako taman a na mjestima gdje je nanesen u tanjem sloju kako se može vidjeti i žut.

Neobičan je kontrast stanja sačuvanosti slikanog sloja pozadine i likova. Posljedica je to vjerojatno utjecaja korištenih pigmenata za izradu pozadine na stabilnost slikanog sloja i preparacije te neadekvatnih zahvata podljepljivanja i agresivnih sredstava korištenih pri uklanjanju laka. Iako nedostaje velik dio slikanog sloja i preparacije, slika i dalje ostavlja dojam cjelovitosti. Oštećenja su u prethodnim zahvatima popunjana žutim kitom dok tragove retuša ne nalazimo na slici.

Slika posjeduje masivni crni profilirani ukrasni okvir. Ukras okvira izrađen je tehnikom kompo i floralnog je uzorka. Oštećenja na okviru je malo, a najizražajnija su ona na uglovima gdje je otpala preparacija i sloj boje. Upravo na tim oštećenjima jasno se vidi da je okvir preslikan crnom uljanom bojom a da je u originalu bio pozlaćen uljanom pozlatom. Površina okvira prekrivena je slojem prašine.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVAT

Da bismo pristupili konzervatorsko restauratorskim zahvatima na umjetnini, bilo je potrebno provjeriti ponašanje slike na uvjete izloženosti toplini i vlazi. Ovo preliminarno ispitivanje jako je važno da bi pravilno odabrali sredstva kojima ćemo tretirati sliku. Slikani sloj nije pokazao nikakve znakove oštećivanja, stoga je ustanovljeno da slika nije osjetljiva na umjerenu i kontroliranu toplinu. Slika je pokazala uobičajene reakcije platna na vlagu u vidu blagog opuštanja a potom stezanja kakve nisu štetne za slikani sloj.

U cjelini je slikani sloj stabilan, stoga nije bilo potrebe za izradom facinga za čitavu površinu slikanog sloja. Potreba za konsolidacijom slikanog sloja facingom bila je prisutna isključivo u rubnim dijelovima. U tu svrhu pripremili smo 20%-tnu otopinu Beve u ksilenu. Facing rubnih dijelova konsolidirati će nestabilne dijelove slikanog sloja i osigurati ih tijekom zahvata čišćenja poleđine i spuštanja rubnih dijelova slike.

Nakon skidanja slike s podokvira pristupilo se mehaničkom uklanjanju nečistoća s rubnih dijelova poleđine platna korištenjem skalpela. Zakrpe su uklonjene jednostavno; jer veziva gotovo da i nije bilo. Rubovi slike spušteni su kombiniranim djelovanjem vlage, topline i pritiska. Nakon spuštanja rubnih dijelova slike nije više bilo potrebe za facingom stoga je uklonjen.

Probe uklanjanja laka izvedene su na području svijetle površine pejzaža sa lazurno naslikanim stablom. Do konačne recepture, došlo se nakon testiranja mnogih otapala. Ustanovljeno je da se, barem na području pejzaža nalaze dva sloja laka. Gornji sloj lakše se uklanjao dok donji zaostaje u strukturi slike. Gornji sloj je vjerojatno nanesen tijekom restauratorskog zahvata koji je na slici izveden u prošlosti. Pri tom zahvatu stari lak nije uklonjen u potpunosti već su znatni ostaci laka zaostali u udubljenjima slikanog sloja, te su se s vremenom povezali sa novo nanesenim lakom. Reakcija laka na otapala sugerira da se ne radi o klasičnim reverzibilnim lakovima poput mastiksa ili damara. Kao najučinkovitija receptura pokazala se smjesa Nitro razrjeđivača, acetona i vode u omjeru 1:2:0.5., stoga je lak uklanjan tom recepturom. Ostaci su dočišćavani smjesom Nitro razrjeđivača i acetona 1:1 i mehanički, skalpelom. Uklanjanjem laka izlazila su na vidjelo do tada skrivena oštećenja pozadine. Sondiranjem je ustanovljeno da pozadina ne skriva u sebi detalje pejzaža ili pećine. Na tom je području lak je ostavljen jer je postojala opravdana opasnost od daljnjeg oštećivanja već abradiranog slikanog sloja. Sa likova je uklonjen lak u najvećoj mogućoj mjeri. Uklanjanjem laka na likovima je postignut pozitivan efekt; istaknut je izrazit kolorit. Nakon uklanjanja laka i kita pojavila se potreba za djelomičnom konsolidacijom slikanog sloja. Lak je na mjestima najvećih oštećenja držao slikani sloj kompaktnim i njegovim uklanjanjem došlo je do osipanja boje. Ta situacija najizražajnija je na području Bogorodičina plašta. Parcijalno je slikani sloj konsolidiran 4 % zečjim tutalom.

Sanaciji strukturnih oštećenja platna pristupilo se nakon što se uklonio kit kojim su takva oštećenja bila ispunjena. Slika je okrenuta licem prema radnoj plohi koja je obložena silkoniziranim papirom kako ne bi došlo do oštećivanja slikanog sloja.

Na područja oštećenja umetnuti su oblikom prilagođeni komadi novog platna. Fiksiranje je izvršeno korištenjem termoplastičke smole za lijepljenje tekstila; Tekstil Schweispulver No. 5060. Za umetanje je odabrano platno slične gustoće i debljine niti kao i originalno platno.

S obzirom da je u cjelini tekstilni nosioc u dobrom stanju nije bilo potrebe za zahvatom dubliranja već je bila dovoljna metoda ojačavanja rubnih dijelova platna odnosno strip lining. Prije izrade strip lining-a veća strukturna oštećenja dodatno smo ojačati takozvanim tekstilnim tašelima. Od poliesterskog platna tvorničkog naziva Stabiltex izrezana su dva organska oblika mnogo većih dimenzija od dimenzija strukturnih oštećenja platna. Na organski oblik poliesterskog platna zapeglan je 84 µm Beva film. Na laneni tekstilni nosioc također je zapeglan oblikom prilagođen 84 µm Beva film. Preko silikoniziranog melinex-a korištenjem tople pegle Beva film je aktiviran a hladnom peglom trajno su fiksirana ojačanja na originalno platno.

Strip lining izveden je na slijedeći način: na poleđinu tekstilnog nosioca fiksirane 4 cm široke trake 84 µm Beva filma. Rub Beva filma unutar slike izrezan je ravno dok je vanjski rub Beva filma prilagođen obrisu originalnog platna. Trake novog platna, 15 cm široke, izrezane su pazeći pri tom da osnova koja se manje isteže od potke prati dužinu ruba originalnog platna. Niti osnove smo izvukli, tako da ostanu niti potke širine 2 cm. Svaka druga nit potke je uklonjena a svaka četvrta nit potke je skraćena na pola širine. Tim postupkom biti će postignut postupan prijelaz na originalno platno odnosno izbjegnuto je kasnije ocrtavanje traka za strip lining na licu slike. Niti potke premazane su 40%-tnom otopinom Beve u toluenu. Trake strip lininga fiksirane su Beva filmom koji je ranije nanesen na originalno platno, vrućom iglom niti potke su fiksirane a potom toplom i hladnom peglom u potpunosti vezane za podlogu odnosno originalno platno. Na novoizrađeni podokvir francuskog, dvojnog klinastog tipa napeto je novo laneno platno, tkz. loos lining, platno koje neće biti fizički vezano uz originalno platno. Platno je predhodno tretirano toplom vodom i istezano te tim postupkom dovedeno u isto neelastično stanje kao i originalno. Platno je također prije napinjanja impregnirano i 20%-tnom Bevom u toluenu. Osnovna funkcija loos lininga je amortiziranje kretanja originalnog platna odnosno da u slučaju opuštanja originalnog platna bude osloncem te da zaštiti originalno platno.

Samu sliku smo na podokvir napeli nakon savijanja rubova i to vlažnu što je potpuno uklonilo deformacije platna nastale pri djelomičnom konsolidiranju slikanog sloja. Slika je zakucana bakrenim čavlićima.

Da smo se odlučili rekonstruirati sva oštećenja slikanog sloja koja su prisutna na slici, govorili bi sigurno o vrlo visokom postotku rekonstrukcije. Takav pristup ovoj umjetnini ne bi u svim segmentima bilo moguće opravdati; sasvim je sigurno da bi na mnogim mjestima sam retuš bio nagađanje. Umjetnina ‘Oplakivanje Krista’ je i prije zahvata ostavljala dojam cjelovitosti, prvenstveno zbog ujednačenosti boje slikanog sloja i samih oštećenja u pozadini. Odlučili smo se stoga na djelomičan zahvat rekonstrukcije koji će uspostaviti cjelinu među likovima koja je najviše narušena s obzirom da su slikani intenzivnijim tonovima.

Područja koje će se kredirati očišćena su od nataložene prljavštine mehanički, skalpelom. Na očišćeno platno prije preparacije nanesen je sloj Klucela E u etanolu kao impregnacija. Za izradu preparacije također je korišten Klucel E; nabubren u etanolu i s dodatkom šampanjske krede. Za postizanje teksture nije bilo potrebno mnogo intervencija, jer se slijeganjem preparacije zadržala tekstura platna što je odlika i sačuvanog slikanog sloja. Nakon sušenja kredne preparacije dlijetima smo dodatno korigirali nepravilnosti i viškove. Dočišćavanje rubova izvedeno je polusuhim tamponom pamuka navlažen salivom ili acetonom. Kredna preparacija izolirana je slojem 7%-tne otopine šelaka u etilnom alkoholu kako bi se smanjila njena upojnost i osjetljivost na vodu. Podslik završnog retuša izveden je akvarelnim bojama, ton svjetlije od originala. Tijekom podslikavanja ton boje se provjeravao nanošenjem Shellsola T na osušenu površinu čime se simulira situacija nakon nanošenja laka.

Kao glavna odrednica pri izboru odgovarajućeg izolacijskog laka nametnula se činjenica da nedostaje velik dio slikanog sloja. Neadekvatnim odabirom otapala postoji mogućnost da se čitav tekstilni nosioc natopi odnosno impregnira lakom. Tekstilni je nosioc u jako dobro stanju, uostalom iz tih razloga se ranije i nije pristupilo dubliranju. Neadekvatnim lakom savim bi se sigurno pospješilo propadanje tekstilnog nosioca u vidu povećane kiselosti odnosno smanjene elastičnosti. S druge stranebilo je potrebno izabrati lak koji će dovoljno intenzivirati boje, prvenstveno tamne tonove radi izvedbe što kvalitetnijeg retuša. Za lakiranje nakon podslika odabran je 16%-tni damar u toluenu (m/v) sa dodatkom dietilbenzena.Toluen je relativno brzo hlapivo otapalo i uglavnom se zbog toga ne preporučuje kod lakiranje kistom. No upravo to svojstvo hlapljivosti osiguralo je neprodiranje laka na poleđinu platna. Dietil benzen je dodan u otopinu u svrhu usporavanja hlapljivosti odnosno boljeg liveliranja i time jačeg sjaja laka.

Retuš je u najvećoj mjeri izveden isključivo unutar oštećenja na koja je nanesena kredna preparacija. Po završetku retuša u tim područjima a u svrhu uspostavljanja ravnoteže u odnosima likova pristupilo se na nekim mjestima i retušu nekrediranih oštećenja. Za retuš su korištene boje pripravljene od pigmenata vezanih Canada balsamom. Retuš je izveden u formi sitnih točkica. Nakon što je slika u potpunosti retuširana nanesen je završni lak. Za završno lakiranje pripremili smo 10%-tnu otopinu Paraloida B72 u toluenu (m/v), koju smo nanjeli sprejanjem. Zbog toluena koji je brzo hlapljivo otapalo, navedena receptura daje slici mat efekt. Lak smo nanosili u tri navrata, sve dok se površina slike nije zasitila lakom i ujednačila.

Sa ukrasnog okvira prvenstveno je uklonjena nataložena prljavština i prašina te su kitirana i retuširana oštećenja na rubovima. Na uklanjanje crnog preslika nismo se odlučili jer bi to bio izuzetno zahtjevan zahvat s obzirom da su i sloj pozlate i sloj crne boje na uljenoj osnovi. Za pretpostaviti je da je okvir preslikan jer je zlato bilo jako oštećeno tako da je upitno kakav bi se rezultat postigao uklanjanjem preslika. Oštećenja su kitirana celuloznim kitom tvorničkog naziva Drvosan i retuširana akrilnom bojom. Sliku smo fiksirali u ukrasni okvir pomoću aluminijskih pločica koje smo za okvir pričvrstili vijcima od prokrona.

Objavljeno: 4. travnja 2006.