Diplomski rad: Muka sv. Bartolomeja (zbirka samostana Male Braće, Dubrovnik)

bartolomej

Tomislav GRZUNOV (dipl. konzervator-restaurator)

MENTORI: Jurica Matijević, doc. (voditelj specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva), dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu)

S A Ž E T A K

U listopadu 2009. godine Tomislav Grzunov uspješno je obranio svoj diplomski rad na temu konzervatorsko-restauratorskog zahvata i povijesno-umjetničkog istraživanja slike Muka Sv. Bartolomeja iz samostana Male Braće u Dubrovniku.

Slika je rad nepoznatog autora, a nastala je prema grafici španjolskog slikara Jusepea Ribere. Natpis na slici otkriva da je naručena za bratovštinu 1791. godine od gaštalda Miha Bračevića (gaštald je upravitelj bratovštine). Na temelju ovog natpisa obavljena su istraživanja o bratovštinama, a prilikom posjeta Državnom arhivu u Dubrovniku pronađena je Bračevićeva oporuka.

U jednoj ranijoj restauraciji oštećenja na slici kitirana su i retuširana. Na mjestu oštećenja platna, na poleđini slike, zalijepljena je platnena zakrpa. Unatoč tome, slika je sačuvala izvorni podokvir, izvorne drvene klinove kojima je pričvršćena na podokvir te izvorni ukrasni okvir.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat obavljen u radionici Odsjeka za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije prvenstveno je bio usmjeren na uklanjanje površinske nečistoće, uklanjanje kita i preslika te saniranje strukturnih oštećenja platna. Iako slika izvorno nije bila lakirana, na kraju je premazana slojem mat-laka. Ovako će se spriječiti taloženje površinske nečistoće izravno na bojanom sloju te, makar djelomično, njegovo oštećivanje.

Rezultati povijesno-umjetničkog istraživanja

Slika Muka Sv. Bartolomeja pripada zbirci umjetnina dubrovačkog samostana Male braće. Ova uljana slika na platnu rad je nepoznatog autora, a nastala je 1791. godine. Uokvirena je profiliranim i pozlaćenim drvenim ukrasnim okvirom. Središnji dio kompozicije zauzima Sv. Bartolomej, prikazan kao bradati starac duge sijede kose i svijetle boje kože. S njegove lijeve i desne strane stoje krvnici koji ga muče. Slikar je koristio skroman raspon boja. U cjelini prevladava svjetli kolorit.

Istraživanje je otkrilo da je slika nastala prema grafici španjolskog slikara Jusepea Ribere iz 1624. godine. Ne može se reći da je slika kopija grafike, radije njezina interpretacija. Autor nije preuzeo čitavu grafiku, već segment koji obuhaća opisanu kompoziciju. Natpis na slici otkriva naručitelja: "Fatto fare dal Ghestaldo Michiele Braccievich p,loro Confraternita 1791". Prema narudžbi gaštalda Miha Bračevića, slika je nastala za određenu bratovštinu. Provedeno istraživanje pokazalo je da bi slika mogla biti naručena za bratovštinu crevljara ili bratovštinu kožuhara. Sveti se Bartolomej, naime, štuje kao zaštitnik kožara, postolara i drugih obrtnika koji se bave preradom kože. Iako više činjenica ukazuje na to da se radilo o bratovštini kožuhara, u ovom trenutku ipak nije moguće točno utvrditi za koju je bratovštinu slika naručena.

Povijesno-umjetničko istraživanje uključivalo je terenski rad, odnosno posjet Državnomu arhivu u Dubrovniku. Tamo je otkrivena oporuka obućara Miha Bračevića. Prijepis i prijevod ove oporuke napravio je gospodin Relja Seferović, kojemu se autor i ovom prilikom zahvaljuje na obavljenom poslu. Iz oporuke se doznaju mnogi zanimljivi detalji vezani uz Bračevićevo imovinsko stanje. Čini se da je riječ o vrlo imućnoj osobi. Na žalost, u oporuci se ne spominje ništa vezano uz bratovištinu, ili druge pojedinosti vezane uz Bračevićevu djelatnost, iako se u uvodnom dijelu jasno navodi da je po zanimanju bio obućar.

Na žalost, autor slike nije otkriven, iako je gotovo sigurno riječ o lokalnom autoru osrednje kvalitete, što potvrđuju i određeni tehnološki aspekti slike.

Osvrt na zatečeno stanje

Pregledom slike utvrđeno je da je u cjelini stablina i dobro očuvana. Iako je jednom ranije bila restaurirana, zadržani su svi izvorni dijelovi, čak i podokvir. Letvice od kojih je on sastavljen spajaju se po principu pero – utor, a krajevi su im oblikovani poput lastinog repa.

Platno je zatečeno u iznimno dobrom stanju; gotovo da uopće nije bilo degradirano. Na podokvir je pričvršćeno drvenim klinovima, što je još jedna posebnost ove slike. Ovakav način napinjanja osigurao mu je dugotrajnu stabilnost i napetost. Ipak, platno je na nekoliko mjesta razderano. Sredinom slike protezala se velika uzdužna razderotina, a jedna manja razderotina nalazila se na licu svetog Bartolomeja. Na slici je postojalo i nekoliko rupa. U ranijoj restauraciju na poleđinu slike tutkalom je zalijepljena zakrpa.

Jednom kada je slika bila napeta na podokvir, na nju je u tankom sloju, špatulom, nanesena preparacija crvenkastosmeđe boje. Oštećenja preparacije i bojanog sloja pratila su konture oštećenja tekstilnog nositelja. U ranijoj je restauraciji na ova mjesta nanesen sloj kita, a cijelo područje preslikano uljenom bojom. Opažanjem UV fluorescencije slike utvrđeno je da slika nije lakirana.

Stratigrafska analiza trebala je pokazati koliko je sloj kita debeo na različitim dijelovima slike te je li ispod njega sačuvan izvorni slikani sloj. Analiza uzorka slikanog sloja sa slojem kita pokazala je da on sadrži proteinsku i uljanu komponentu, čime se potvrdila pretpostavka da se radi o kitu sličnom compu. Na to je već upućivao izgled kita, odnosno njegova boja i način na koji je raspucao.

Opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici

CIlj zahvata bio je sačuvati izvornost umjetnine u potpunosti, ili u što većoj mjeri. Prvenstveno se željelo izbjeći odvajanje slike od podokvira. Zahvat je u prvom redu bio usmjeren odstranjivanje naslaga površinske nečistoće, uklanjanje kita i preslika te saniranje razderotina. Iako slika izvorno nije bila lakirana, odlučeno je da će se premazati slojem završnog mat-laka, kako bi se u budućnosti spriječilo taloženje površinske nečistoće izravno na bojanom sloju te njegovo oštećivanje mehaničkim djelovanjem.

Kod pokusnog uklanjanja površinske nečistoće najbolje rezultate dao je kelatski (helatski) gel spravljen prema recepturi Richarda Wolbersa (WOLBERS, Richard, Cleaning Painted Surfaces. Aqueous Methods, Archetype Publications, London , 2003, str. 119, 120):

Voda (deionizirana) 100 ml

Limunska kiselina 2 g

Trietanolamin je dodan kako bi rastopio limunsku kiselinu i doveo pH do 8.0.

Triton X-100 0.5 ml

Metilceluloza (4000 cps) 1.5 g

Njime je u potpunosti uklonjena površinska nečistoća s lica slike, nakon čega se pristupilo uklanjanju preslika i kita. Kako ovo nije bilo moguće izvesti istovremeno, prvo je uklonjen preslik i to octenom kiselinom. Kit nije bilo moguće ukloniti kemijskom metodom čišćenja. Kako sadrži uljanu komponentu, koja je termoreaktivna, prvo se zagrijavao posebnim fenom (Leister). Tako omekšani kit uklanjao se mehanički, skalpelom pod mikroskopom.

Zakrpa na poleđini slike, koja je tijekom prve faze radova držala oštećenu zonu stabilnom, uklonjena je omekšavanjem ljepila uz pomoć laponita (vrsta sintetičke gline) s vodom. Naredni korak bilo je umetanje zakrpa i krpanje platna. Za izradu zakrpi korišteno je kupovno platno obostrano preparirano akrilnom preparacijom. Duž rubova zakrpi vrućom iglom nanesen je Polyamid – Textil Schweisspulver. Zakrpa se nakon umetanja u platno zapeglala vrućom špahtlicom preko silikoniziranog Melinexa. Zakrpe i razederotina dodatno su ojačani premosnicama: niti platna napete su i premazane BEVA-om 371 te potom zapeglane preko spoja zakpe i platna toplom špahtlicom, ponovno preko silikoniziranog Melinexa.

Kako se stara zakrpa ocrtavala na licu slike, platno je trebalo izravnati. Na poleđinu su stavljani komadi vlažne bugačice i prekriveni slojem Melinexa. Na licu slike također se nalazio sloj Melinexa, kako bi zadržao vlagu. Postupak je najprije napravljen na mjestu izobličenja platna, a onda je tretirana cijela slika.

Nakon ovoga slijedilo je nanošenje preparacije unutar oštećenja i podslikavanje akvarel bojama. Za rekonstrukciju preparacije korištena je akrilna preparacija Maimeri gesso Start. Podslikavanje slike napravljeno je akvarel bojama. Nakon podslikavanja slika je premazana izolacijskim lakom. Korišten je Paraloid B 72 (20% m/V) u smjesi toluena i dietilbenzena (4 : 1). Na rekonstruiranom dijelu slikanog sloja površina je bila jako sjajna. Kako se sjaj ne bi dodatno pojačao, za završni retuš korištene su boje spravljene od pigmenata vezanih Paraloidom B 72, koje imaju manji sjaj.

Završni lak spravljen je od Paraloida B 72 (10% m/V) u smjesi toluena i ksilena (1 : 1). U njega je, po slobodnoj procjeni, dodan bijeljeni pčelinji vosak kao sredstvo za matiranje. Lak je nanesen sprejanjem uz pomoć kompresora.

Restauracija ukrasnog okvira

Usporedo sa zahvatima na slici odvijali su se konzervatorsko-restauratorski radovi na ukrasnom okviru. Masivni drveni profilirani ukrasni okvir tijekom vremena nije pretrpio veća oštećenja, tek mu je nedostajao donji lijevi kut. Uz to, na nekim je mjestima pozlata bila pohabana.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat uključivao je uklanjanje površinske nečistoće, rekonstrukciju nedostajućeg dijela okvira te nanošenje preparacije, bolusa i pozlate unutar oštećenja.

Površinska nečistoća uklonjena je s pozlaćene površine pappinom u koju je dodana znatna količina Vulpexa i Shellsola T (1 : 1). Za rekonstrukciju nedostajućeg kuta korištene su letvice balsa drva, zalijepljene koštanim tutkalom. Nakon sušenja ljepila obrađene su dlijetima. Mjesta na kojima je nedostajala preparacija rekonstruirana su tutkalno-krednom preparacijom (8 %). Nakon rekonstrukcije slijedilo je nanošenje nekoliko slojeva bolusa. Rekonstrukcija pozlate napravljena je zlatom u prahu vezanim gumiarabikom. Novi slojevi pozlate ispolirani su ahatima kako bi se postigao odgovarajući sjaj. Ukrasni je okvir po dovršetku zahvata lakiran, kako bi se zaštito od taloženja površinske nečistoće i manjih mehaničkih oštećenja. Za lakiranje je korišten Paraloid B72 (10% m/v) u toluenu i dietilbenzenu (1 : 1).

Po dovršetku konzervatorsko-restauratorskog zahvata slika je vraćena u ukrasni okvir.

Objavljeno: 27. listopada 2009.