Ivana ČAPETA (diplomirani konzervator-restaurator)
 |
|
|
|
|
SAŽETAK
Ivana Čapeta je tijekom akademske godine 2001/02. restaurirala sliku Madonna della seggiola, kopiju po slavnom Rafaelovom predlošku. Slika dimenzija 67 x 51 cm rađena je tehnikom ulja na platnenom nosiocu. Nastala je u XIX stoljeću. Izradio ju je nepoznati umjetnik, a nalazi se u privatnom vlasništvu. Mentori su joj bili Jurica Matijević i Lara Aranza.
|
|||
|
1. Opis zatečenog stanja slike
Platno je laneno, tanko, ali izuzetno finog i gustog tkanja. Nema većih zadebljanja i čvorića. Pravilno je nategnuto na podokvir, ne uočavaju se iskrivljenja niti. Za podokvir platno je pričvršćeno čavlima. Po rubovima platno je ishabano i istrošeno.
Tijekom vremena, a uslijed djelovanja mikroklimatskih utjecaja, platno se opustilo te blago izdeformiralo. Te se deformacije očitavaju kao valovitost platna, odnosno udubljenja i ispupčenja. Na licu slike vidljiva su oštećenja u vidu većih ili manjih rupa (najveća je 1.5 cm duga, a 7-8 mm. široka). Uglavnom se podudaraju sa unutarnjim rubom podokvira, iz čega proizlazi da su nastala naslanjanjem platna na podokvir, u trenutku kada slika više nije bila dovoljno napeta. Poleđina platna, osim spomenutih rupa, u dobrom je stanju. Uočava se samo tanji sloj prljavštine.
Preparacija je lako uočljiva na rubovima platna. Tutkalno kredna je, te je sivo-okeraste nijanse. Bojani sloj, tanak je i lazuran sa finim “sfumatom” na boji puti. Uokolo rupa nastalih oštećenjem platna, preparacija i bojani sloj su također oštećeni. Osim toga, postoje zone u kojima je platno sačuvano, ali je bojani sloj otpao zajedno sa preparacijom. Nešto manji broj takvih oštećenja zamjećuje se na boji puti.
Druga vrsta oštećenja jesu ona bojanog sloja. Bojani sloj nedostaje, a ispod je vidljiva preparacija. Takvih je oštećenja vrlo malo, a najvjerojatnije su nastala pri premještanju ili transportiranju slike, te dodirivanju sa drugim predmetima. Većinom se nalaze duž rubova slike.
Površina slike mjestimično je matirana, a ponegdje ima blagi sjaj. Na boji puti uočavaju se mjestimične nakupine prljavštine koje se očitavaju kao tamne mrlje. Na dijelovima slike koji su slikani tamnim tonovima (čitava pozadina) te nakupine izgledaju kao nešto svjetlije točke. Pogledom kroz mikroskop uočavamo kako su upravo na tim mjestima nastala sitna raspuknuća bojanog sloja, što je pogodovalo prljavštini da se čvrsto uhvati za rustičnu podlogu, te se manifestira na ranije opisan način.
Vidljive su i neke ranije intervencije na slici, odnosno nečiji pokušaj da dijelove gdje nedostaje polikromija retušira. Ti retuši izvedeni su uljanim bojama, direktno preko oštećenja, tj. na golo platno. Prethodno nije izvršena sanacija platna niti je nanesena preparacija.
2. Restauratorski tretman – slika
Prvi korak bio je odvajanje slike od nosivog okvira, a potom je uslijedilo podljepljivanje bojanog sloja. Za podljepljivanje i konsolidiranje bojanog sloja koristili smo se 5% otopinom zečjeg tutkala kojeg smo nanosili preko japan papira, a zatim, preko melinex folije upeglavali toplom špahtlom. Nakon što smo ustanovili da je bojani sloj stabilan, mogli smo pristupiti čišćenju prljavštine i retuša sa lica slike.
Retuše smo otklonili čišćenjem pamukom i acetonom. Kako se za uklanjanje prljavštine sa svijetlih zona triamoniumcitrat pokazao najdjelotvorniji, njime je izvršeno čišćenje tih zona. Za preostali dio slike upotrijebili smo gel koji je dobiven otapanjem karboksil-metilceluloze u vodi, pri čemu su polarne molekule vode omekšale prljavštinu i omogućile njeno uklanjanje. Karboksil-metilceluloza gel uklanjan je vatom, a zatim je tretirana površina dočišćena blagom otopinom triamonium citrata (0.5%).
Kako sam ranije navela, platno se tijekom vremena izdeformiralo. Kao takvo ometalo bi daljnje postupke (dubliranje slike na novo platno), stoga je platno bilo potrebno prethodno izravnati. Najprije smo nanijeli tanki sloj BEVE razrijeđene u white spiritu (1:1) na same rubove platna, cijelom dužinom sa lica. Ostavili smo preko noći. Sutradan smo lijepili papirnate trake dužinom tih rubova, tako da smo toplom špahtlom aktivirali BEVU, a potom je hladili uz pritisak.
Kada su trake zalijepljene, papir smo dobro navlažili vodom, te ga napeli na okvir većih dimenzija od dimenzija same slike. Za lijepljenje papira na okvir koristili smo kao ljepilo škrob, iz razloga što nam je trebao duži vremenski interval do trenutka potpunog sljepljivanja, kako bi se papir, nakon što je ovlažen, mogao još jednom dotegnuti. Papir se svojim vlaženjem širio u jednom smjeru. Kako ga se još vlažnoga jako zateglo na okvir, sušenjem se počeo stezati i time napinjati cijelu sliku.
Nakon zatezanja slike uz pomoć papirnatih traka (ranije opisanim načinom) bojani se sloj ponovno potklobučio. Odlučili smo bojani sloj fiksirati za podlogu uz pomoć BEVA filma. BEVA film postavili smo na poleđinu slike, a zatim smo toplom špahtlom, sa lica slike, a preko silikonskog papira, upeglavali potklobučenja. (Silikonizirani melinex nije uklonjen sa naličja slike, radi olakšavanja daljnjih postupaka.)
Sljedeći postupak bila je rekonstrukcija oštećenja u platnu. Izrezali smo prethodno pripremljeno platno na oblik koji je odgovarao obliku i veličini lakune, te ga uz pomoć tople špahtle prilijepili. Toplina je samo reaktivirala BEVU, a njenim se hlađenjem novi komad platna pričvrstio za original. Ovim je postupkom slika pripremljena za slijedeći postupak odnosno dubliranje na novo platno. No prije nego smo sliku dublirali, valjalo je pripremiti i novo platno na koje će slika biti ispeglana.
Napeli smo novo platno na okvir koji je većih dimenzija od slike za oko 10-15 cm sa svih strana. Širokim kistom nanijeli smo sloj “BEVE”. BEVU smo razrijedili sa white spiritom u omjeru 1:1. Postavljena su tri sloja BEVE, po jedan svaki dan, tako da bi se prethodni sloj mogao dobro osušiti. Sa lica slike, a preko silikonskog i novinskog papira prelazili smo veoma toplom peglom. Nakon što bi se “BEVA” reaktivirala tj. prešla u tekuće stanje pod utjecajem topline, toplu bismo peglu zamijenili hladnom uz pritisak. Hlađenjem je “BEVA” vezivala staro platno za novo. Sutradan, nakon što je slika odstajala, napeli smo je na novi podokvir uz pomoć nehrđajućih čavlića. Time je slika bila pripremljena za postavljanje kita na oštećenja.
Kredu smo izradili po recepturi 10% tutkalo + bolonjska kreda, te smo je toplu nanosili kistom na sva oštećenja u 2-3 sloja. Nakon sušenja kredu smo obradili, tj. pobrusili do nivoa originalne polikromije.
Zone unutar oštećenja najprije smo podslikali akrilnim bojama (kako bismo tonirali bijelu kredu), a potom smo cijelu sliku zaštitili ketonskim lakovima u spreju. Slika je retuširana uljanim bojama, a kao medij korišten je damar lak pomiješan s rektificiranim terpentinom u omjeru 1:1.
Za zaštitu slike upotrijebili smo ketonski sprej lak.
3. Opis zatečenog stanja ukrasnog okvira
Načinjen je od vrlo jednostavne profilacije. Sastoji se od četiri letve, međusobno povezane čavlima. Dimenzije su 72x56 cm. Spojevi nisu lijepljeni, pa su izgubili na čvrstoći. U uglovima letve su međusobno razmaknute od 1-2 mm. Cijela profilacija je sa lica polikromirana. Vanjski i unutarnji rub obojeni su tamno smeđom bojom, dok je srednje polje zlatne boje. Detaljnim pregledom uočeno je kako su za srednje polje upotrijebljeni srebrni listići, koji su potom premazani lazurom kako bi se postigla imitacija zlata. Velikih oštećenja polikromije nema, a ona manja uglavnom se nalaze na vanjskom bridu okvira, te na ugaonim spojevima. Drvo je sa poleđine zdravo, nema crvotočine.
5. Restauratorski zahvat na ukrasnom okviru slike
Drvo poleđine ukrasnog okvira čišćeno je etilnim alkoholom jednako kao i drvo podokvira. Prednja, polikromirana strana, očišćena je otopinom triamoniumcitrata (5%). Kako su kutovi ukrasnog okvira bili razdvojeni, trebalo ih je učvrstiti, što smo i napravili
lijepljenjem, dvokomponentnim epoksidnim ljepilom.
Na postojeća oštećenja postavili smo kredni kit, koji smo nakon sušenja obradili, a potom izolirali šelakom. Na ovaj je način okvir pripremljen za retuširanje. Retuši su izvedeni akrilnim bojama (tamna podloga), a na oštećenja srednjeg polja, postavljen je bolus, a potom srebrni listići. Na listiće je potom nanesena patina kako bi se približila izvornom izgledu.
Okviri ovog tipa većinom nisu lakirani već polirani. Takav je slučaj i sa ovim okvirom. Odlučili smo koristiti tehniku poliranja, kao završni tretman, i to šelakom. Šelak otopljen u špiritnom gorivu bio je nanošen kružnim, višekratnim utrljavanjem vatom.
Objavljeno: 25. veljače 2004.
|
 Sl. 1 Zatečeno stanje slike – total.  Sl. 2 Zatečeno stanje slike – poleđina.  Sl. 3 Detalj na kojemu je vidljivo osipanje polikromije.  Sl. 4 Makro snimak oštećenja – osipanje polikromije.  Sl. 5 Makro snimak. Preparacija i bojani sloj su otpali. Vidljivo je samo golo platno  Sl. 6 Makro snimak. Mrlje su nastale kao posljedica oksidacije laka i inkrustracije prljavštine.  Sl. 7 Makro snimak. Oštećenje platnenog nosioca (poleđina slike).  Sl. 8 Ranije intervencije, odnosno retuši. Na golo platno nanesen je tanak sloj uljane boje koji na pojedinim mjestima prelazi i preko originalne polikromije.  Sl. 9 Mikropresjek bojanog sloja uzet s tkanine djeteta. Vidljiv je svjetlo zeleni ton uljane boje kojom je to mjesto retuširano.  Sl. 10 Podljepljivanje bojanog sloja tutkalom, upeglavanjem preko japan papira i melinex folije.  Sl. 11 Sonde – probe čišćenja bojanog sloja na zonama puti.  Sl. 12 Dubliranje – peglanje slike na novo platno uz pomoć BEVE.  Sl. 13 Retuširanje slike, unutar zona oštećenja.  Sl. 14 Detalj ukrasnog okvira. |
||
| < « | » > |
|---|