Ivo DONELLI, predavač (voditelj specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju kamena)
Ante PODRUG, dipl. ing.
|
S A Ž E T A K Autori Ivo Donelli, restaurator-savjetnih u Arheološkom muzeju u Splitu, i dipl. ing. Ante Podrug u tekstu iznose problematiku radiografske analize statua iz Narone te opisuju metodologiju primjene X-zraka u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Za snimanje skulptura iz Narone korišten je mobilni rendgen aparat. Elaborat donosi izvješće o analizi topljivih soli, bioloških onečišćenja i veziva te opis postupka obrade radiografskih snimaka.
Radiografija ili X-zrake već se dugo upotrebljava u restauratorske i konzervatorske svrhe. Zahvaljujući ovoj tehnici, restauratori vrlo lako mogu doći do saznanja je li neko platno ranije restaurirano, koji obim preslika leži ispod vidljivog dijela slike, jesu li neki dijelovi polikromne skulpture prethodno restaurirani ili se radi samo o originalnim naslagama boje i niz sličnih podataka koji su neophodni da bi se moglo pristupiti konzervaciji. Konzervatori se koriste radiologijom uglavnom kod dijagnosticiranja metalnih predmeta, i to uglavnom kod onih čija je oksidaciona kora pokrila cijelu površinu recipijenta, tako da se predmet ne može definirati (sl. 1,2).
Radiogrami koji se dobiju mogu otkriti, osim metalne jezgre, debljinu oksidacionog sloja, pukotine i lomove, također prisustvo drugih metala, tekstila, kože ili pak drva. U suradnji s Kliničkim bolničkim centrom Firule u Splitu, na polju radiografije kod snimanja metalnih predmeta postigli smo zavidne rezultate, pogotovo radom na CT (kompjuterska tomografija). To je suvremena metoda kod koje se, osim panoramske, dobije i trodimenzionalna slika predmeta. Programiranjem računala za očitavanje pojedinih materijala te njihovom numerizacijom, dobijemo tabelarne vrijednosti, kako za metale, tako i za okside, drvo, kožu, kost itd. Pomoću CT-a također možemo izračunati debljinu metalne jezgre, oksidne kore ili pak nemetala koji leži na samom originalu (sl. 3).
 Sl. 3. Radiogram predmeta sa slike 2 snimljen kompjutorskom tomografijom. Ovakvi nam snimci puno više govore o predmetu. U članku "Konzervacija mramornih skulptura Neptuna i Tritona dijela fontane Lorenza Berninija" objavljenom u publikaciji Studije konzervacije kamena i zidnog slikarstva, izdanoj povodom Kongresa za konzervaciju i restauraciju u Bologni, autor navodi kako je, da bi dobio neke informacije o stanju mramora ispod erodirane površine, bio prisiljen primijeniti radiografiju.
Fizičko stanje mramornih skulptura iz Narone, a to su pukotine vidljive na samoj površini, dubina vena koje se nalaze u mramoru, negativni efekti izazvani oksidacijom željeznih klinova te tehnike zapunjavanja i spajanja, potaklo me na razmišljanje kako bi bilo dobro skulpture snimiti radiografijom prije prijenosa iz Vida na konzervaciju u Split. Za takvo snimanje bilo je neophodno napraviti neke predradnje.
Skulpture se ne smiju micati, što znači da je bilo potrebno naći mobilni rendgen. Zbog izuzetno debelih gabarita mramora trebalo je naći dovoljno jaki rendgen koji će moći prozračiti takove debljine. Trebalo je pripremiti specijalne filmove koji će uspjeti registrirati snimke.
Bilo je potrebno organizirati stručnu ekipu koja može s minimalnom opremom i u što kraćem roku, zbog financijskih sredstava, obraditi svih šesnaest skulptura. Kontaktirajući s osobljem za radiografiju KBC Firule u Splitu, Brodogradilištem Split - odjel Testing, Institutom za brodogradnju i strojarstvo u Zagrebu te s Fotokemikom iz Zagreba, dobio sam uvid da nitko od njih do sada nije radio na kamenim skulpturama. Za sve nas, to je bio pionirski rad.
Mala mramorna skulptura (sl. 4), koja je imala sve karakteristike kao skulpture u Vidu, služila je kao pilot prilikom probnih snimanja na rendgenima u KBC Firule, Brodogradilištu Split te Institutu za brodogradnju i strojarstvo u Zagrebu. Bez obzira na različitost rendgenskih aparata, rezultati filmova bili su približno isti (sl. 5). Rendgeni su uglavnom uspjeli prozračiti skulpturu, dok je za filmove za ovakvu vrstu snimanja trebalo tražiti optimalne karakteristike.
Nakon opsežnih priprsupa, dana 9. rujna 1997. ekipa za radiologiju, koju su sačinjavali dipl. ing. Ante Podrug, tehničar Siniša Repanić i dipl. ing. Leon Kauzlarić, kojoj je zadatak bio odabrati i osigurati prikladne tipove filmova za industrijsku radiografiju, odgovarajuće kemikalije za obradu, opremu za tamnu komoru te voditi kemijsku obradu radiograma, i ja, kao konzervator Arheološkog muzeja u Splitu, s cjelokupnom opremom krenuli smo u Vid.
Pošto se skulpture nisu smjele micati, radiografsko snimanje smo morali obaviti in situ, to jest unutar muzejske zbirke, koja je smještena u suterenu osnovne škole i vrtića. Radi radiografskog zračenja morali smo provesti stroge sigurnosne mjere. Prostor oko škole smo ogradili, a djecu udaljili od zone zračenja za vrijeme snimanja. U improviziranoj tamnoj komori, neposredno nakon snimanja, dobivali smo prve radiograme koji su nam bili parametri za daljnje snimanje. Samo snimanje trajalo je sedam dana.
Rezultati radiografskog snimanja su sljedeći:
1. Svi željezni klinovi su jako korodirali, te su doveli do stvaranja pukotina u obliku paukove mreže (sl. 6).
2. Prostor između željeznih klinova i rupe za klinove nije popunjen olovom, nego za sada nedefiniranom masom (sl. 7,8).
3. Dužina željeznih klinova varira od 1 do 11 cm, a debljina od 4 do 12 mm.
4. Uspješna prozračivanja bila su do 24 cm.
Zaključak
Ciljanim radiografskim snimanjima i odabirom odgovarajućih filmova za industrijsku radiografiju, tehnika, parametri snimanja, ksupijska obrada filmova uspješno je dijagnosticirana većina objekata. Ovakvom aparaturom nismo bili u mogućnosti prozračiti cjelokupne skulpture, već smo bili ograničeni na određene debljine i pozicije. Međutim, ovo je solidna podloga za dodatnu razradu i snimanje u laboratorijskim uvjetima.
DODATAK
1. Aparat korišten za snimanje je mobilni rendgen marke ANDREX SMART 300KV i 3mA.
2. Upotrebljavani su filmovi Agfa Gevaert D-3, D-4, D-7 i D-8. Najbolje rezultate smo postigli filmom D-3 i D-4 u sendviču, a za razvijanje filmova korištene su Fotokemikine kemikalije FR-210 i FF-210. 3. Opširnije izvješće donosim u elaboratu s nazivom Program restauratorsko-konzervatorskih radova na mramornim statuama s lokaliteta Plećešave štale iz Narone (Vid kod Metkovića). 4. U istom elaboratu donosim izvješće o: (a) analizi topljivih soli, (b) biološkoj analizi, (c) analizi veziva i (d) obradi radiografskih snimaka iz Fotokemikinog laboratorija u Zagrebu. Objavljeno: 3. ožujka 2003.
|
| < « | » > |
|---|