www.e-insitu.com

Celestin Mate Medović ukrasio je godine 1907. kapelu Sv. Spasa na groblju u Kuni Pelješkoj zidnim slikarijama. U literaturi iz četrdesetih godina dvadesetog stoljeća navodi se da su slikarije gotovo potpuno uništene. U članku se opisuje zahtjevan konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je još uvijek u tijeku.

U kapeli Sv. Spasa na groblju u Kuni na Pelješcu, tijekom 1906. i 1907. godine slikar Celestin Mato Medović oslikao je svod apside, trijumfalni luk, svod broda crkve i gornji dio unutrašnjosti pročelnog zida. Radi se o velikim kompozicijama s brojnim ljudskim i životinjskim likovima, obrubljenim florealnim i geometrijskim trakama. Isto tako sve ostale površine unutrašnjosti zidova ožbukane su žbukom spravljenom s dodatkom mramornoga brašna, a marmorizacija je izvedena u kombiniranoj tehnici stucco lustro i fresco secco.

Zbog oštećena krovišta vlaga koja se godinama akumulirala u ziđu svoda uzrokovala je brojna oštećenja poput gubitka vezivnog svojstva pigmenata, a shodno tome i njihovu pulverizaciju, alteraciju, promjenu kemijskog sastava pigmenta i veziva, što je mjestimično dovelo do potpunog gubitka bojanog sloja i pozlate. Oštećenja su bila tolika da se u katalogu Medovićeve zagrebačke izložbe, izdanom davne 1939. godine, ove slikarije spominju, ali s naznakom kako su nepopravljivo oštećene i skoro potpuno uništene. U knjizi “Medović u rodnome kraju”, Cvito Fisković također opisuje ove slikarije s naznakom velikih napopravljivih oštećenja. Da su oštećenja zaista bila na granici uništenja svjedoči i to da je zbog nerazumljivosti likovne kompozicije ugledni autor ove knjige pogriješio navodeći kako se na pročelnom zidu nalazi prikaz Svetoga Trojstva umjesto Silaska Duha Svetoga.

U takvim okolnostima, kada za ove slikarije već više od 50 godina vrijedi tvrdnja kako su potpuno uništene, članovi KUD-a “Celestin Mato Medović” pokreću akciju revitalizacije kapele na groblju, napose zidnog oslika u unutrašnjosti. Uz potporu Ministarstva kulture i nadzor Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, započeo je dugotrajan proces obnove čitavog oslikanog interijera na kojemu su radili restauratori Branko Matulić, Tonči Borovac, Marin Barišić i Ivana Muratti.

Nakon izrade elaborata zaštite zidnih slika, te saniranja oštećenja krova, bilo je moguće pristupiti neposrednim zaštitnim zahvatima u unutrašnjosti crkve. Najprije je izvršena tzv. predkonsolidacija kojom se svi oni dijelovi kojima prijeti oštećenje i pri samom dodiru, osiguravaju i učvršćuju, kako bi se mogli izvoditi svi ostali zaštitni zahvati bez bojazni izazivanja novih oštećenja. Ovo se osobito odnosi na izrazito uznapredovali stupanj pulverizacije pigmenata bojanog sloja preostalih dijelova zidnih slikarija. Shodo stanju slikarije i podlozi izvršeno je dvokratno premazivanje 5% otopinom PVA disperzije u destiliranoj vodi mekim kistovima. Premazivanje je odabrano umjesto prskanja zbog veće mogućnosti kontrole i pregleda stanja pojedinih područja bojanog sloja, a i mogućnošću blagog pritiska na bojani sloj čime se on na neki načn sljubljuje uz podlogu. Već tokom ovog zahvata “izronilo” je mnoštvo dosad potpuno ili teško raspoznatljivih detalja likovne kompozicije.

Potom su se sva oštećenja podloge osigurali žbukom koja je dovoljno čvrsta kako bi sigurno i trajno čuvala i sidrila rubove te time osnažila čtavu površinu slikarije, ali i istovremeno dovoljno meka da se u svako doba može bez posljedica, relativno lako i brzo odstraniti, ako bi se pristupilo nekim budućim zaštitnim zahvatima. Korišten je kvarcni pijesak i gašeno vapno uz dodatak do 5% otopine PVA disperzije.

Manje je dijelove zidnih slikarija bilo potrebno injektirati tako da što bolje svojom poleđinom prionu uz zid. Odabir injektirajuće smjese ovisio je o ponašanju žbuke pri injektiranju, a u ovom slučaju je to vapneno mlijeko obogaćeno već spomenutim odgovarajućim aditivima za brže popunjavanje i skrućivanje. Nakon što su se utvrdili šupljine ispod površine žbuke, njihov opseg i smjer pružanja, izbušene su odgovarajuće rupe za injektiranje, a potom je slijedilo ubrizgavanje injektirajuće smjese pod tlakom, naravno uz veliki oprez od mogućeg prenaprezanja žbuke. Na završetku injektiranja rupe su se dakako zapunili smjesom sukladno sastavu izvorne žbuke. Također je izvršeno popunjavanje lakuna, vena i kapilarnih površinskih oštećenja. O njihovu dobrom ispunjavanju ovisit će daljnje stanje slikarije. Time će se spriječiti utjecaj površinske kondenzirane vlage i zaustaviti površinsko osipanje bojanog sloja. Vrši se istim sredstvom kao pri obrubljivanju. Postupkom impregnacije žbuke zaustavljaju se moguće daljnje štetne kemijske reakcije, a istovremeno se omogućava duboka penetracija u žbuci, brzo sušenje, očvršćivanje podloge, te dobru vezu sa završnim premazom. Na taj način se stvara kompaktnost slojeva, konzistentnost žbuke i svježina površine.

Kod čišćenja bojanog sloja primjenilo se kombinirano mehaničko i kemijsko čišćenje. Mehanički su se odstranili onečišćenja u vidu skrame, madeža, ljuski i isoljenih dijelova. Primjena kemijskog čišćenja odnosila se na one dijelove slikarije na kojima se nataložila mrena i prljavština, posebno od izmeta insekata, a koja zamagljuje crtež i alterira izvorne kolorističke odnose. Nakon provedenog čišćenja bojanog sloja, uz pomoć tlačnog raspršivača izvršeno je postavljanje zaštitnog sloja 5 % otopine Paraloida kojim se izjednačila upojnost i konzistentnost površine bojanog sloja, a time se ujedno vrši stabilizacije pigmenata i zaštita čitavog lica slikarije od izvanjskih utjecaja (vlage, prašine, razlike u temperaturi, svjetla i sl.).

Sve površine slikarije su se premazali sredstvima za zaštitu i dezinfekciju (raskuživanje) od raznih mikroorganizama koji uzrokuju plijesan, gljivične kolonije i slično. Upotrebljeni su biocidi i fungicidi otopljeni u vodenim emulzijama, no zbog stalne i velike koncetracije muha i drugih insekata unutar grobne kapele, bilo je nužno obaviti i kompletnu deratizaciju interijera.

Nastavkom zaštitnih zahvata odabrala se metoda i tehnike daljnjih restauratorskih zahvata konsolidiranja i obnove oštećenih i nedostajućih dijelova bojanih i pozlaćenih slojeva. Tada su uočeni mnogo veći tragovi pozlate koji su obuhvaćali i veliki dio natpisa u apsidi, kao i složeni geometrijski ukras na trijumfalnom luku koji je sačuvan tek u tragovima, ali dovoljno da se može rekonstruirati. Isto tako je zaključeno kako se gotovo nepovratno uništeni dijelovi oslika u apsidi mogu rekonstruirati strpljivom i pomnjivom opservacijom zatečenog stanja, kao i neki dijelovi na pročelnom zidu za koje se smatralo kao ih je nemoguće rekonstruirati. Stoga je bilo nužno napraviti izmjene u planiranom redosljedu zahvata i prilagoditi tijek restauracije novim saznanjima stečenim u tijeku samih zaštitnih zahvata.

Svi oštećeni i nedostajući dijelovi žbukane podloge kao nosioca bojanog sloja sanirani su. Pripravljeni kitovi na bazi vapna i mramornoga brašna nanosili su se vrlo pažljivo slikarskim špatulicama pazeći uvijek na razinu nanesenog i izvornog sloja. O kvaliteti izvedbe ovog dijela ovisit će konačni efekt cjelokupnog restauratorskog zahvata. Pri nanošenju podložnog kita slikarskim špatulicama različitih profilacija površina se ne može idealno stopiti s izvornom razinom bojanog sloja te je potrebno njegovo brušenje. Ono je potrebno i stoga što je novu podlogu nužno fino nahrapaviti radi što boljeg nalijeganja predlaka. Prije nanosa predlaka ove površine su impregnirane radi izjednačavanja upojne moći s izvornom žbukom. Predlak se nanio kako bi se finim filmom izjednačile izvorne i novopostavljene površine. Ujedno služi i kao podloga za retuširanje. Kao predlak koristila se 2,5 % otopina paraloida u toluenu. Nanosio se u dva tanka sloja nastojeći izbjeći lijepljenje prašine.

Nakon saniranja svih oštećenja na licu slikarije pristupilo se retušu, pozlati, odnosno rekonstruktivnim zahvatima na likovnoj kompoziciji ovog složenog slikarskog djela. Lokalni ton se nanosi kako bi se u kolorističkom smislu izjednačile površine originalnih oslika i neoslikanih, kitiranih površina. Odabire se najniži ton na tonskoj skali izvornika kako bi se što diskretnije nanosili daljnji viši tonovi u procesu rekonstruiranja nedostajućih elemenata u kompoziciji. Sam lokalni ton se priređuje od pomno odabranih pigmenata s odgovarajućim specijalnim vezivima na bazi akrilata. Postavljeni ton mora biti kompaktan i korespondirati s cjelinom oslikanih površina. Tek nakon dobro osušenog nanesenog lokalnog tona može se prijeći na retuširanje.

Pristupajući u ovom slučaju vrlo zahtjevnoj fazi zaštitnih zahvata, stekao se detaljan uvid u ikonografski ciklus prikazan na oslicima, uz prethodno poznavanje ikonografskih zakonitosti u sličnim kompozicijama različitih slikara i slikarskih škola. Na osnovu detaljnih analiza došlo se do saznanja kako je moguće rekonstruirati mnogo više likovne kompozicije nego li je to u početku bilo planirano. Stoga je odabrano konačno rješenje koje polazi od pretpostavke da se rekonstruiraju i retuširaju svi florealni i geometrijski dekorativni motivi, a kojih je doista mnogo. Na taj način će se dobiti čvrsto definirani okvir za retuš velikih figuralnih kompozicija. Svakako valja napomenuti kako su primjećeni raniji retuši na velikoj florealnoj borduri koja uokviruje veliku svodnu kompoziciju. U apsidi su se obnovili gotovo potpuno uništeni likovi anđela i središnjeg medaljona s janjetom. Tu je obnovljena i pozlata, pri čemu se koristilo mineralno zlato. Pozlate također ima mnogo više nego li se pretpostavljalo, pogotovo na natpisima i monogramima u apsidi. Na likovnoj kompoziciji svoda crkve središnji lik Krista je nažalost potpuno uništen, ali se s velikim postotkom mogu obnoviti brojni likovi anđela, kao i dobar dio grupa likova koji predstavljaju četiri kontinenta. Na pročelnom zidu se sa sigurnošću može potvrditi da se radi o kompoziciji Silaska Duha Svetoga i ona će se u velikoj mjeri obnoviti. Veliki problem predstavlja dekorativni ukras na trijumfalnom luku koji je tek u ovoj kampanji detektiran zbog preslika. I njega je moguće obnoviti na osnovu neznatno sačuvanih izvornih uzoraka dekoracije. Gotovo da nije ni potrebno spominjati kako su sve faze zaštitnih zahvata popraćene foto dokumentacijom.

Svi zahvati su u velikoj mjeri provedeni, ali zbog novih nalaza i okolnosti kako na osnovu tih nalaza valja izraditi niz novih neplaniranih rekostruktivnih zahvata, radovi će se nužno prolongirati kako bi se započeti posao i konačno dovršio. To se posebno odnosi na niz korektivnih zahvata koje valja provesti nakon planirannog postavljanja rasvjete u crkvi i uklanjanja drvenog pjevališta koje je postavljeno naknadno i narušava cjelovitost Medovićeve slikarije.