Opservacija postojećeg stanja zapuštene crkvice sv. Mateja u Prodolu na Labinštini, detaljan opis likovnog uzorka freske i stanja propadanja te prijedlog mjera njihove zaštite pokazatelj su općeg stanja velikog dijela istarske baštine zidnoga slikarstva.

Zapuštena kapelica sv. Mateja smještena je sjeverno od Skitače u šumarcima Prodola, koji se protežu između dviju brdskih kosa južne Labinštine. Smještaj joj znatno odstupa od uobičajene orijentacije. Do crkvice se može doći samo hodajući iz obližnjeg, pola sata hoda udaljenog sela. Nalazi se na rubu male livade, okružena bujnom vegetacijom i šumom, s jedva uočljivim prilazom koji vodi do kapelice. Otamo se odmah primjećuje oronulost i zapuštenost objekta.

Kapelica pripada tipu gotičke jednobrodne građevine četverouglasta tlocrta. Nadsvođena je šiljastim bačvastim svodom podijeljenim u dva jarma gurtom koji izlazi iz zidnih pilastara. Taj tip gotičkih kapela javlja se u nekoliko poznatih slučajeva na istarskom poluotoku i na Cresu u XIV. st.

Jedan od glavnih uzroka propadanja objekta i fresaka u njegovoj unutrašnjosti jest zapuštenost i nemar, što je rezultat promjene strukture stanovništva i gospodarstva. Vrijeme i vegetacija polako, ali sigurno uništavaju ovaj vrijedan objekt.

Na pročelju se još nalaze dijelovi izvorne fasade, nanesene u tankom sloju (1-2 cm). Žbuka je ispucala i odignuta te mjestimično otpada. Na ulazu u kapelicu nema vrata i nedostaje dio desnog kamenog portala, koji je vjerojatno odnesen zajedno s potpuno demontiranim kamenim podom u unutrašnjost. Krovni pokrov, koji se sastoji u višim dijelovima od crijepa, a u nižim od kamenih škrilja, gotovo je u potpunosti demoliran, a na krovu se ukorijenilo stablo koje spominje i B. Fučić u svojem djelu “Izvještaj o putu po Istri 1949. godine (Labinski kotar i kras )”. U sredini glavnog zapadnog zida, nad prozorskom nišom, naslikan je natpis koji datira slikariju. Mehaničko oštećenje žbuke već tada mu je djelomično uništilo datum, pa je pročitano: MC . . . . IIII × HOC / OPV(S) FECIT FIERI. Natpis je danas još oštećeniji i vrlo teško čitljiv.

Freske se protežu po svim površinama prvog (oltarnog) jarma te po površinama pilastara i gurte. Najjasnije su i najbolje sačuvane na začelnom zidu, gdje je majstor razdijelio oltarni zid u više polja kao poliptih.

U gornjoj zoni, srednje oveće polje zauzima scena Raspeća s Ivanom i Marijom uz križ. Dolje lijevo i desno pod križem, mali muški i ženski likovi donatorski su portreti bračnoga para. To su zacijelo članovi neke labinske patricijske obitelji. Taj dio Raspeća gotovo da se više ne može iščitati jer je prekriven prašinom i plijesni, a dio slikanog sloja je i otpao. Ispod Raspeća se nalazi i već spomenuti oštećeni natpis. S obiju strana srednjeg polja zona je podijeljena na još dva uža polja u kojima su naslikani pojedinačni svetački likovi. Donja zona sastoji se od nekoliko nejednako širokih polja s pojedinačnim likovima. Fragmenti koji se nalaze pri dnu teško su čitljivi, ali je Fučić zapisao da teče naslikana draperija. Freske na sjevernom zidu vrlo se slabo vide jer je veći dio pokriven slojem gašenog vapna, a dio je ili oštećen ili otpao. Južni zid je još više oštećen vlagom, ali iz fragmenata koji se daju iščitati otkrivamo da su zid i svod podijeljeni na dva dijela kao i na začelnom zidu. Ti dijelovi su podijeljeni na četiri nejednaka polja u kojima se nalaze pojedinačni likovi. Sva polja (niše) podijeljena su crvenim i žutim linijama te rukom crtanim ornamentima. Prostori pilastra i gurte ukrašeni su crvenim i žutim linijama te rukom crtanim ornamentima, isto kao i prostori između polja (niša).

Ikonografija, ornamentalni motivi izvedeni prostom rukom, a ne šablonom, tipovi lica “srnećih” očiju, tonsko modeliranje inkarnata i nabora haljina, besprostornost niša s crvenom pozadinom; sve to ukazuje na veze s talijanskim Trecentom, pa zidne slikarije iz Sv. Mateja neće biti mlađe od početka XV. stoljeća. Njihov autor je nepoznat, ali po načinu izvedbe slikarija i položaju kapelice može se dovesti u vezu s mnogim slikarskim radionicama koje su u to doba djelovale na istarskom i labinskom području. 

Kroz demolirani krov kapele prodire voda i vlaga pa je dio stropnih fresaka i žbuke u potpunosti nestao. Žbuka je bila nanesena u dva sloja, pratila je strukturu zida i debljine je od 0,5 od 2 cm. Sačuvani dijelovi fresaka su izloženi djelovanju prašine, plijesni i vlage koja dolazi kroz oštećeni krov. Svi ovi čimbenici uzrokuju velika oštećenja na žbuci i bojanom sloju. Vlaga dolazi i kapilarno iz temeljnih zidova te se ponegdje mjestimično diže i do visine jednog metra od razine poda. Taj pojas je gotovo u potpunosti prekriven plijesni. Dio fresaka je još pokriven višeslojnim namazom vapnenog mlijeka koji na nekim mjestima otpada. Opisani uvjeti u kojima se nalaze zidne slikarije umanjuju mogućnost čitanja sadržaja fresaka.

Za izradu prijedloga strategije zahvata koji će spriječiti daljnje propadanje žbuke, zidnih slikarija i kapelice treba najprije proučiti postojeće stanje, koje će se prezentirati adekvatnijom dokumentacijom od ove koja je trenutno dostupna. Prije svega, trebalo bi napraviti temeljnu grafičku dokumentaciju sačuvanih dijelova zidne slikarije, a zahvati ne smiju početi bez konzultacija s odgovornim ljudima i osobama iz struke, kako bi se usuglasila mišljenja oko zahvata na objektu.

Prvi zahvat sastojao bi se od čišćenja objekta i neposrednog okoliša od vegetacije i drveća da bi se omogućio pristup objektu i radove na njemu. Nužno je sanirati krov koji je gotovo potpuno demoliran 50 godina starim stablom koje se u njemu ukorijenilo. Nakon sanacije krova, morali bi se provesti zaštitni zahvati kojima bi se uklonili ostali izvori vlage, poglavito uzroci kapilarnog uzgona iz temelja. Tek tada bi se moglo pristupiti izravnoj zaštiti fresaka određivanjem izvornih rubova i postavljanjem novog obruba na njima, injektiranjem i osnaživanjem žbuke te sanacijom mehaničkih oštećenja. Potom bi uslijedilo čišćenje lica, neutralizacija i impregnacija bojanog sloja te dorada prethodnih dokumentacijskih zahvata. U konačnici bi se izveli i mogući rekonstrukcijski zahvati, retuš i fiksiranje bojanog sloja, a sve u skladu s unaprijed donesenim planom odgovarajuće prezentacije fresaka i cjelokupnog objekta.