Stanje nekog starog predmeta ili umjetnine ovisi o dva glavna čimbenika: materijalima od kojih je sačinjen, a koji mogu biti nevjerojatno raznoliki, i uvjeta kojima je bio izložen tijekom svog života. Materijali se najšire dijele u dvije skupine, na one organskog i one anorganskog porijekla. Općenito se smatra kako organski materijali lakše propadaju, iako ni jedna vrsta materijala nije stabilna pri svim uvjetima. Isto je tako istina da kada se promjene, koje mogu biti pretežno kemijske, fizičke ili biološke, dogode, u pravilu su rezultat nekoliko vrsta propadanja istovremeno.

Kakav god bio mehanizam promjena, uvjeti okoliša bitno utječu na njihov intenzitet. Ipak, to što je svim tim slučajevima zajedničko jest prisustvo zraka i vlage, jer relativna vlažnost i temperatura bitno utječu na stabilnost. Zrak se u muzeju može staviti pod kontrolu (klimatizirati) pa se tu glavni uzroci propadanja mogu obuzdati. No, predmeti na otvorenom izloženi su mnogo većim oscilacijama higrometričkih uvjeta, kao i naglim promjenama klime, što također može biti pogubno. Ekstremni su primjer arheološki nalazi koji su, čim su iskopani, prisiljeni prilagoditi se novom, nadzemnom okolišu.

- - -

* Prijevod je nastao tijekom akademske godine 1998./99., kada je Ivana Čapeta bila studentica druge godine studija konzervacije-restauracije.