Pumpa za teške ronioce izložena je u Pomorskom muzeju u Splitu. Predmet je zatečen u lošem stanju i čeka primjerenu konzervaciju i restauraciju. U dogovoru s kustosom muzeja i mentorom Miroslavom Klarićem, studentice Jelena Grbić i Melita Ljilja započele su zaštitne radove u improviziranoj radionici u muzeju. Zatečeno stanje fotografirano je i dokumentirano pisanim izvještajem.

Pumpa se sastoji od dva dijela. U velikom, metar visokom drvenom sanduku s poklopcem nalazi se metalni mehanizam. Na mjestima oštećenja može se uočiti da je sanduk bio nekoliko puta premazivan bojom. Zadnji premaz učinjen je umbrom. Sanduk je izrađen od nekoliko dijelova, spojenih sistemom lastina repa i čavlima. Čavli su držali metalne rubove koji su trebali čuvati kutove sanduka. Metalni rubovi nisu sačuvani, ali je sačuvano nekoliko čavala kojima su nekada rubovi bili pričvršćeni za sanduk.

Na prednjoj strani sanduka, ispod poklopca, nalazi se ključanica s metalnom bravom kojoj nedostaje ključ. Ispod se nalazi željezni držač koji je s unutrašnje starane pričvršćen maticom. Isti takav držač nalazi se i na stražnjoj strani sanduka. Ispod držača nalazi se identifikacijska pločica s imenom proizvođača: “SADLER & CO, MARINE & SUBMARINE, ENONEERS. THREE OAK LANG. LONDON S. E”. Aplikacija je pričvršćena dvjema zakovicama.

Ispod aplikacije nalazi se otvor promjera oko 15 cm. On je s vanjske strane prekriven prešanim kartonom. Karton je pričvršćen novim čavlima. Ispod njega nalazi se manometar koji je povezan sa mehanizmom u sanduku. Karton je najvjerojatnije stavljen prilikom zadnjeg transporta, kada je pumpa prenesena u muzej. Na njemu je natpis: “Vojnom muzeju Split, Trg braće Radića broj 7”.

Na samom dnu se nalazi metalni ventil s dvije matice na koji se montira crijevo kojim se dovodio zrak do ronioca u odijelu.

Na dnu stražnje strane nalazi se drvena letva na koju su bila montirana dva metalna kotača za transport. Danas je ostao sačuvan samo jedan, slabo pričvršćeni kotač. Iznad letve se nalazi maleni otvor zatvoren drvenim klinom. Taj otvor je služio za pumpanje zraka u cilindar.

S lijeve i desne strane, na mjestu spajanja poklopaca sa sandukom, nalaze se metalni produžetci na koje su bile montirane metalne ručice čijim se okretanjem pokretao mehanizam. Danas su te ručice demontirane i nisu originalne. Na poklopcu se nalazi voštani pečat s končićima. To je najvjerojatnije bio identifikacijski pečat koji potvrđuje ispravnost pumpe.

Mehanizam unutar sanduka sastoji se od cilindra (koji nosi cijeli sustav i pumpa zrak), manometra (zatečenog u lošem stanju), željeznih nosača koji fiksiraju osovinu, koja je, pak, povezana s cilindrom i ručkama koje pokreću mehanizam. Željezni nosači su na dnu fiksirani za drveni sanduk i tako čine cijeli mehanizam nepokretnim. Na poprečnim prečkama nosača stoji natpis: “SADLER. LONDON”. Mehanizam je većim dijelom izveden u željezu, a neki dijelovi su izvedeni u mesingu. Unutrašnjost sanduka prekrivena je ostacima ulja za podmazivanje mehanizma. Ono je održalo drvo u dobru stanju i zaštitilo ga od truljenja.

Prvi korak bilo je demontiranje i odvajanje vanjskih dijelova pumpe: poklopca, željeznih držača, metalnih spojnica, kotača i mesinganih spojnica koje fiksiraju osovinu. Uslijedila je izrada fotodokumentacije i tehničkih crteža sanduka (kućišta) pumpe.

Nakon toga rastavljen je mehanizam u unutrašnjosti sanduka. On je bio fiksiran za dno sanduka dugim vijcima s maticom. Kada se mehanizam odvojio od sanduka i rastavio na dijelove, moglo se započeti s odstranjivanjem hrđe. Čišćenje se sastojalo od mehaničkog i kemijskog tretmana. Kod mehaničkog čišćenja metalnih dijelova korišteni su skalpeli i razne metalne četke. Kemijski tretman sastojao se od uranjanja metalnih komada u sredstva za odstranjivanje hrđe tvorničkih naziva Antikor i Antirost. Tim tretmanom odstranjivala se hrđa i s najnedostupnijih mjesta.

Neki djelovi bili su bojani temeljnom bojom radi zaštite od korozije. Ta se boja skidala pomoću Lavacola, sredstva za skidanje uljnih naliča. Ostaci boje su se nakon dvadeset minuta špatulom i četkama uklanjali s tretiranih površina. Neutralizacija je provedena ispiranjem u vodi. Taj tretman se ponavljao više puta, sve dok se nije do došlo do čiste metalne površine.

Nakon što su odstranjene korozivne naslage, metalne površine ispolirane su polir-pastom. Na taj način odstranjene su preostale nečistoće na površini i postignut ujednačen sjaj. Nakon poliranja, metalni komadi su odmašćeni nitro-razrjeđivačem.

Tako pripremljeni dijelovi zagrijavani su vrućim zrakom, a svrha zagrijavanja bilo je istiskivanje vlage iz mikropora. Prilikom rada korištene su pamučne rukavice zbog masnih kiselina s kojima se pri radu dolazi u doticaj. Nakon zagrijavanja, metalne površine premazane su lakom kako bi se spriječilo ponovno hrđanje. Lak je priređen otapanjem Paraloida B 72 u nitro-razrjeđivaču u omjeru 1 : 6.

Drveni sanduk je očišćen od ostataka boje terpentinom. Nakon čišćenja premazan je mješavinom lanenog ulja i terpentina u omjeru 1 : 4. Kako sloj ne bi bio predebeo, lagano je prebrisan (ispoliran) krpom. Posljednja faza rada bilo je sastavljanje razdvojenih dijelova pumpe.

Sve faze rada su fotografirane.