Program radionice odvijao se u dvorcu Bánffy, baroknom zdanju u mjestu Bontida, nedaleko od grada Cluj Napoca, sveučilišnog i financijskog centra Transilvanije. Dvorac je tijekom povijesti doživio brojne pregradnje. U Drugom svjetskom ratu je spaljen, a u razdoblju komunističke vladavine potpuno zapušten. U njemu se danas nalazi Centar za konzervaciju graditeljskog nasljeđa.

Program je bio podijeljen u tri radionice: radionica za završnu obradu fasade / ožbukavanje (eng. rendering workshop), radionica za obradu drva (eng. carpentry  workshop) i radionica za menadžere (eng. managers workshop). Osim ovih, postoji i radionica za obradu kamena (eng. stone masonry), no ona je u ovom  modulu izostavljena.

Tijekom prva tri dana održana su predavanja o vještinama konzerviranja povijesnih građevina, kulturnom menadžmentu, tradicionalnim tehnikama i materijalima te projektima fonda Transylvania Trust. Predavanja su držali profesori različitih struka sa sveučilišta iz Rumunjske, Mađarske i Velike Britanije. Potom su polaznici podijeljeni u tri grupe. Jedna je grupa radila je na obnovi fasade dvorca (rendering workshop), druga na rekonstrukciji drvenog krovišta dvorca (carpentry  workshop), dok je treća, menadžerska, sudjelovala u obje radionice te obilazila gradove i sela ove pokrajine u kojima je organizator vodio projekte obnove i revitalizacije. Praktični dio programa vodili su najbolji majstori pojedinih zanata, inače angažirani na obnovi dvorca Bánffy, ali i na drugim projektima fonda Transylvania Trust.

Osim znanja i novih kontakata, polaznici su dobili europski certifikat za sudjelovanje u programu. Osim toga, upućen im je poziv za sudjelovanje u programu Restoration camp, koji se u travnju 2010. održava u gradu Girocastra u Albaniji, a organizira ga i vodi organizacija Baština bez granica (Cultural Heritage without Borders).

Radionicu za obradu drva – stolarsku radionicu – vodio je stolar Marton Bikfalvi, site manager. Nakon upoznavanja s tradicionalnim alatima za obradu drva i terenskog obilaska povijesnih drvenih krovnih konstrukcija, polaznici su se uključili u projekt rekonstrukcije krovišta dvorca tradicionalnim tehnikama. Prošli su vježbe mjerenja, izračuna i izrade drvenih spojeva te naučili kada i gdje primjenjivati određenu vrstu spoja. Krovne konstrukcije rađene su isključivo od drva, bez korištenja drugih materijala (metalnih čavala, primjerice) te uz pomoć ručnih alata: pile, sjekire i dlijeta. (Električni alati nisu korišteni.)

Ova je radionica obuhvaćala radove koji su se, pod vodstvom mentora, izvodili in situ, na fasadi dvorca. Polaznici su se upoznali s tradicionalnim materijalima koji se koriste za žbukanje, nakon čega je uslijedila priprema podloge, nanošenje i završna obrada žbuke.

Priprema podloge vršila se na način da je uklonjeno staro vezivo iz sljubnica između kamenih blokova, kao i fasadna žbuka koja je izgubila vezivna svojstva. Uklanjanje se vršilo mistrijom i četkom, pazeći da se ne oštete dijelovi zdrave izvorne žbuke. Nakon sto je površina očišćena, konsolidirana je vapnenom vodom. Priprema podloge također je obuhvatila postavljanje novih fuga (vapneni mort) te konsolidaciju zida utiskivanjem opeke u vapneni mort. Žbuka se na tako pripremljeni zid postavljala u tri sloja: prihvatni, srednji i završni sloj. Mort je izrađen od tri dijela pijeska i jednog dijela vapna (svaki novi sloj sadrži finiju granulaciju pijeska). U Bontidi se koristi nehidrauličko vapno, koje je odstajalo najmanje šest mjeseci. Vadi se i priprema u obližnjem gradu Gherli, udaljenom kojih 20 kilometara.

Završna obrada žbuke podrazumijevala je izradu profilacije i zaglađivanje površine. Istaknute profilacije izrađivale su se pomoću šablona, a površina se zaglađivala mistrijama i spužvicama.

Centar za konzervaciju graditeljskog nasljeđa nastao je iz potrebe obnavljanja tradicionalnih zanata u obnovi graditeljske baštine. Projekt su razvili zaklada Transylvania Trust i Zavod za konzervaciju povijesnih građevina na inicijativu Ministarstva kulture Rumunjske i Britanskog savjeta. Ideja je bila potaknuti primjenu tradicionalnih materijala i tehnika, uz zadržavanje što je više moguće izvornih dijelova (materijala) građevine. Seminar i radionica o obnovi povijesnih građevina zamišljeni su kao promocija obrazovanja i turizma u povijesnom okruženju.

Pozitivne strane ovogodišnje obuke bile su upoznavanje kolega iz drugih zemalja, razmjena iskustava u području zaštite kulturnog nasljeđa na međunarodnom nivou i stjecanje znanja o tradicionalnim zanatima, materijalima i alatima. Bilo je određenih zamjerki na organizaciju programa, zbog čega je dio sudionika iz Hrvatske napustio Centar nedugo po dolasku. Usprkos tomu, sudjelovanje u obuci može se preporučiti, ne samo zbog stjecanja novih znanja i uspostavljanja kontakata s kolegama iz inozemstva, već i zbog upoznavanja Transilvanije, njezinih običaja, gradova, povijesti i izuzetno bogate kulturne baštine.