There are no translations available.
Ivo DONELLI, predavač (voditelj specijalističkog usmjerenja Konzervacija-restauracija kamena)
Ante PODRUG, dipl. ing.
|
S A Ž E T A K Autori Ivo Donelli, restaurator-savjetnik u Arheološkom muzeju u Splitu, i dipl. ing. Ante Podrug u tekstu iznose problematiku radiografske analize statua iz Narone te opisuju metodologiju primjene rendgenskih ili x-zraka u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Za snimanje skulptura iz Narone korišten je mobilni rendgenski uređaj. Elaborat donosi izvješće o analizi topljivih soli, bioloških onečišćenja i veziva te opis postupka obrade radiografskih snimaka.
Radiografija ili x-zrake već se dugo upotrebljava u restauratorske i konzervatorske svrhe. Zahvaljujući ovoj tehnici, restauratori vrlo lako mogu doznati je li neko platno ranije restaurirano, koji obujam preslika leži ispod vidljivog dijela slike, jesu li neki dijelovi polikromne skulpture prethodno restaurirani ili se radi samo o originalnim naslagama boje i niz sličnih podataka koji su neophodni da bi se moglo pristupiti konzervaciji. Konzervatori se koriste radiologijom uglavnom kod dijagnosticiranja metalnih predmeta, i to uglavnom kod onih čija je oksidacijska kora pokrila cijelu površinu recipijenta, tako da se predmet ne može definirati (sl. 1,2).
Dobiveni radiogrami mogu otkriti, osim metalne jezgre, debljinu oksidacijskog sloja, pukotine i lomove, prisutnost drugih metala, tekstila, kože ili drva. U suradnji s Kliničkim bolničkim centrom Firule u primjeni radiografije kod snimanja metalnih predmeta postigli smo zavidne rezultate, pogotovo radom na CT-u (kompjuterizirana tomografija). To je suvremena metoda kojom se, osim panoramske, dobije i trodimenzionalna slika predmeta. Programiranjem računala za očitavanje pojedinih materijala te njihovom numerizacijom dobijemo tabelarne vrijednosti, kako za metale, tako i za okside, drvo, kožu, kost itd. Pomoću CT-a također možemo izračunati debljinu metalne jezgre, oksidacijske kore ili nemetala koji leži na samom originalu (sl. 3).
 Sl. 3 Radiogram predmeta sa slike 2 snimljen kompjuteriziranom tomografijom Ovakvi nam snimci puno više govore o predmetu. U članku "Konzervacija mramornih skulptura Neptuna i Tritona, dijelova fontane Lorenza Berninija" objavljenom u publikaciji Studije konzervacije kamena i zidnog slikarstva, izdanoj povodom Kongresa za konzervaciju i restauraciju u Bologni, autor navodi kako je, da bi dobio neke informacije o stanju mramora ispod erodirane površine, bio primoran primijeniti radiografiju.
Fizičko stanje mramornih skulptura iz Narone, a to su pukotine vidljive na samoj površini, dubina vena koje se nalaze u mramoru, negativni efekti izazvani oksidacijom željeznih klinova te tehnike zapunjavanja i spajanja, potaklo me na razmišljanje kako bi bilo dobro skulpture radiografski snimiti prije prijenosa iz Vida na konzervaciju u Split. Za takvo snimanje bilo je neophodno napraviti neke predradnje.
Skulpture se ne smiju micati, što znači da je bilo potrebno naći mobilni rendgen. Zbog izuzetno debelih gabarita mramora, trebalo je naći dovoljno jak rendgen koji će moći prozračiti takve debljine. Trebalo je pripremiti specijalne filmove koji će uspjeti registrirati snimke.
Bilo je potrebno organizirati stručnu ekipu koja može s minimalnom opremom i u što kraćem roku, zbog financijskih sredstava, obraditi svih šesnaest skulptura. Kontaktirajući s osobljem za radiografiju KBC-a Firule u Splitu, Brodogradilištem Split - odjel Testing, Institutom za brodogradnju i strojarstvo u Zagrebu te s Fotokemikom iz Zagreba doznao da nitko od njih do sada nije radio na kamenim skulpturama. Za sve nas bio je to pionirski rad.
Mala mramorna skulptura (sl. 4), koja je imala sve karakteristike kao skulpture u Vidu, služila je kao pilot prilikom probnih snimanja na rendgenima u KBC Firule, Brodogradilištu Split te Institutu za brodogradnju i strojarstvo u Zagrebu. Bez obzira na različitost rendgenskih aparata, rezultati filmova bili su približno isti (sl. 5). Rendgeni su uglavnom uspjeli prozračiti skulpturu, a za ovakvu vrstu snimanja trebalo tražiti filmove optimalnih karakteristika.
Nakon opsežnih priprema, dana 9. rujna 1997. krenuli smo prema Vidu s cjelokupnom opremom. Ekipu za radiologiju su sačinjavali dipl. ing. Ante Podrug, tehničar Siniša Repanić i dipl. ing. Leon Kauzlarić kojima je zadatak bio odabrati i osigurati prikladne tipove filmova za industrijsku radiografiju, odgovarajuće kemikalije za obradu, opremu za tamnu komoru te voditi kemijsku obradu radiograma, i ja kao konzervator Arheološkog muzeja u Splitu.
Budući da se skulpture nisu smjele micati, radiografsko snimanje smo morali obaviti in situ, to jest unutar muzejske zbirke koja je smještena u suterenu osnovne škole i vrtića. Radi radiografskog zračenja morali smo provesti stroge sigurnosne mjere. Prostor oko škole smo ogradili, a djecu udaljili od zone zračenja za vrijeme snimanja. U improviziranoj tamnoj komori, neposredno nakon snimanja, dobivali smo prve radiograme koji su nam bili parametri za daljnje snimanje. Samo snimanje trajalo je sedam dana.
Rezultati radiografskog snimanja su sljedeći:
1. Svi željezni klinovi su jako korodirali, te su uzrokovali stvaranje pukotina u obliku paukove mreže (sl. 6).
2. Prostor između željeznih klinova i rupe za klinove nije popunjen olovom, nego zasad nedefiniranom masom (sl. 7,8).
3. Dužina željeznih klinova varira od 1 do 11 cm, a debljina od 4 do 12 mm.
4. Uspješna prozračivanja bila su do 24 cm.
Zaključak
Ciljanim radiografskim snimanjima i odabirom odgovarajućih filmova za industrijsku radiografiju, tehnika, parametri snimanja, ksupijska obrada filmova uspješno je dijagnosticirana većina objekata. Ovakvom aparaturom nismo mogli prozračiti cjelokupne skulpture, već smo bili ograničeni na određene debljine i pozicije. Međutim, ovo je solidna podloga za dodatnu razradu i snimanje u laboratorijskim uvjetima.
DODATAK
1. Aparat korišten za snimanje je mobilni rendgen marke ANDREX SMART 300KV i 3mA.
2. Upotrebljavani su filmovi Agfa Gevaert D-3, D-4, D-7 i D-8. Najbolje rezultate smo postigli filmom D-3 i D-4 u sendviču, a za razvijanje filmova korištene su Fotokemikine kemikalije FR-210 i FF-210. 3. Opširnije izvješće donosim u elaboratu Program restauratorsko-konzervatorskih radova na mramornim statuama s lokaliteta Plećešave štale iz Narone (Vid kod Metkovića).
4. U istom elaboratu donosim izvješće o: (a) analizi topljivih soli, (b) biološkoj analizi, (c) analizi veziva i (d) obradi radiografskih snimaka iz Fotokemikinog laboratorija u Zagrebu. Objavljeno: 3. ožujka 2003.
Lektorirano 24. listopada 2011. (M.Gojčeta Milić)
|
| < « | » > |
|---|