Celestin Mate Medović ukrasio je godine 1907. kapelu sv. Spasa na groblju u Kuni Pelješkoj zidnim slikarijama. U literaturi iz četrdesetih godina dvadesetog stoljeća navodi se da su slikarije gotovo potpuno uništene. U članku se opisuje zahtjevan konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je još uvijek u tijeku.

U kapeli sv. Spasa na groblju u Kuni na Pelješcu, tijekom 1906. i 1907. godine slikar Celestin Mato Medović oslikao je svod apside, trijumfalni luk, svod broda crkve i gornji dio unutrašnjosti pročelnog zida. Radi se o velikim kompozicijama s brojnim ljudskim i životinjskim likovima, obrubljenima florealnim i geometrijskim trakama. Sve ostale površine unutrašnjosti zidova ožbukane su žbukom spravljenom s dodatkom mramornoga brašna, a marmorizacija je izvedena u kombiniranoj tehnici stucco lustro i fresco secco.

Zbog oštećenog krovišta vlaga se godinama akumulirala u ziđu svoda. Uzrokovala je brojna oštećenja, poput gubitka vezivnog svojstva pigmenata, a u skladu s tim i njihovu pulverizaciju, alteraciju, promjenu kemijskog sastava pigmenta i veziva, što je mjestimično dovelo do potpunog gubitka bojenog sloja i pozlate. Oštećenja su bila tolika da se u katalogu Medovićeve zagrebačke izložbe, izdanom davne 1939. godine, ove slikarije spominju, ali s napomenom da su nepopravljivo oštećene i skoro potpuno uništene. I u knjizi “Medović u rodnome kraju”, Cvito Fisković piše o ovim slikarijama kao o nepopravljivo oštećenima. Da su oštećenja zaista bila na granici uništenja svjedoči i to, da je zbog nerazumljivosti likovne kompozicije ugledni autor ove knjige pogriješio navodeći kako se na pročelnom zidu nalazi prikaz Svetoga Trojstva umjesto prikaza silaska Duha Svetoga.

U takvim okolnostima, kada za ove slikarije već više od 50 godina vrijedi tvrdnja da su potpuno uništene, članovi KUD-a “Celestin Mato Medović” pokreću akciju revitalizacije kapele na groblju, napose zidnog oslika u unutrašnjosti. Uz potporu Ministarstva kulture i nadzor Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, započeo je dugotrajan proces obnove čitavog oslikanog interijera, na kojoj su radili restauratori Branko Matulić, Tonči Borovac, Marin Barišić i Ivana Muratti.

Nakon izrade elaborata zaštite zidnih slika te saniranja oštećenja krova, bilo je moguće pristupiti neposrednim zaštitnim zahvatima u unutrašnjosti crkve. Najprije je izvršena tzv. predkonsolidacija, kojom se svi oni dijelovi kojima prijeti oštećenje već pri samom dodiru osiguravaju i učvršćuju, kako bi se mogli izvoditi svi ostali zaštitni zahvati bez opasnosti od izazivanja novih oštećenja. Ovo se osobito odnosi na izrazito uznapredovali stupanj pulverizacije pigmenata bojanog sloja preostalih dijelova zidnih slikarija. S obzirom na podlogu i stanje slikarije, izvršeno je dvokratno premazivanje 5-postotnom otopinom PVA-disperzije u destiliranoj vodi mekim kistovima. Premazivanje je odabrano umjesto prskanja zbog veće mogućnosti kontrole i pregleda stanja pojedinih područja bojenog sloja, a i zbog mogućnosti blagog pritiska na bojeni sloj, čime se on na neki način sljubljuje s podlogom. Već tijekom ovog zahvata “izronilo” je mnoštvo dotad uvelike ili potpuno neraspoznatljivih detalja likovne kompozicije.

Potom su se sva oštećenja podloge osigurala žbukom, dovoljno čvrstom kako bi sigurno i trajno čuvala i sidrila rubove te time osnažila čitavu površinu slikarije. Ta žbuka mora istovremeno biti dovoljno meka da bi se mogla bez posljedica relativno lako i brzo odstraniti prilikom mogućih zaštitnih zahvata u budućnosti. Korišten je kvarcni pijesak i gašeno vapno uz dodatak do 5-postotne otopine PVA-disperzije.

Manje je dijelove zidnih slikarija bilo potrebno injektirati tako da što bolje svojom poleđinom prionu uza zid. Odabir smjese ovisio je o ponašanju žbuke pri injektiranju. U ovom slučaju to je bilo vapneno mlijeko obogaćeno već spomenutim odgovarajućim aditivima za brže popunjavanje i skrućivanje. Nakon što su se utvrdile šupljine ispod površine žbuke te njihov opseg i smjer pružanja, izbušene su odgovarajuće rupe za injektiranje, a potom je slijedilo ubrizgavanje pripremljene smjese pod tlakom. Naravno, pri tome je potreban veliki oprez zbog opasnosti od prenaprezanja žbuke. Na završetku injektiranja, rupe su zapunjene smjesom koja sastavom odgovara sastavu izvorne žbuke. Također je izvršeno popunjavanje lakuna, vena i kapilarnih površinskih oštećenja. O njihovu dobrom ispunjavanju ovisit će daljnje stanje slikarije. Time će se spriječiti utjecaj površinske kondenzirane vlage i zaustaviti površinsko osipanje bojenog sloja. Izvodi se istim sredstvom korištenim pri obrubljivanju. Postupkom impregnacije žbuke zaustavljaju se moguće daljnje štetne kemijske reakcije, a istovremeno se omogućava duboko prodiranje u žbuku, brzo sušenje, očvršćivanje podloge, te dobra veza sa završnim premazom. Na taj se način stvara kompaktnost slojeva, konzistentnost žbuke i svježina površine.

Kod čišćenja bojanog sloja kombinirano je mehaničko i kemijsko čišćenje. Mehanički su se odstranila onečišćenja u vidu skrame, madeža, ljuski i isoljenih dijelova. Primjena kemijskog čišćenja odnosila se na one dijelove slikarije na kojima se nataložila mrena i prljavština, osobito od izmeta insekata, a koja zamagljuje crtež i mijenja izvorne kolorističke odnose. Nakon provedenog čišćenja bojenog sloja, uz pomoć tlačnog raspršivača izvršeno je postavljanje zaštitnog sloja 5-postotne otopine Paraloida. Time se izjednačila upojnost i konzistencija površine bojenog sloja, čime se ujedno stabilizira pigment i štiti cijelo lica slikarije od vanjskih utjecaja (vlage, prašine, razlike u temperaturi, svjetla i sl.).

Sve površine slikarije su premazane sredstvima za zaštitu i dezinfekciju (raskuživanje) od raznih mikroorganizama koji uzrokuju plijesan, gljivične kolonije i slično. Upotrebljeni su biocidi i fungicidi otopljeni u vodenim emulzijama, no zbog stalne i velike količine muha i drugih insekata unutar grobne kapele bilo je nužno obaviti i kompletnu dezinsekciju interijera.

U nastavku zaštitnih zahvata odabrane su metoda i tehnike daljnjih restauratorskih zahvata, konsolidiranja i obnove oštećenih i nedostajućih dijelova bojenih i pozlaćenih slojeva. Tada su uočeni mnogo veći tragovi pozlate, koji su obuhvaćali i veliki dio natpisa u apsidi. Uočen je i složeni geometrijski ukras na trijumfalnom luku, sačuvan tek u tragovima, ali dovoljno da se može rekonstruirati. Zaključeno je da se gotovo nepovratno uništeni dijelovi oslika u apsidi mogu rekonstruirati strpljivom i pomnom opservacijom zatečenog stanja, kao i neki dijelovi na pročelnom zidu za koje se smatralo kao ih je nemoguće rekonstruirati. Stoga je bilo nužno napraviti izmjene u planiranom redosljedu zahvata i prilagoditi tijek restauracije novim saznanjima stečenima tijekom samih zaštitnih zahvata.

Sanirani su svi oštećeni i nedostajući dijelovi žbukane podloge kao nositelja bojenog sloja. Pripravljeni kitovi na bazi vapna i mramornoga brašna nanosili su se vrlo pažljivo slikarskim špatulicama, pazeći uvijek na razinu nanesenog i izvornog sloja. O kvaliteti izvedbe ovog dijela ovisit će konačni efekt cjelokupnog restauratorskog zahvata. Pri nanošenju podložnog kita slikarskim špatulicama različitih profilacija, površina se ne može idealno stopiti s izvornom razinom bojenog sloja, te je potrebno njegovo brušenje. Brušenje je potrebno i zato što je novu podlogu nužno fino nahrapaviti radi što boljeg nalijeganja predlaka. Prije nanošenja predlaka, ove površine su impregnirane radi izjednačavanja upojne moći s izvornom žbukom. Predlak je nanesen kako bi se finim filmom izjednačile izvorne i novopostavljene površine. Ujedno služi i kao podloga za retuširanje. Kao predlak korištena je 2,5-postotna otopina Paraloida u toluenu. Nanošen je u dva tanka sloja, pri čemu se nastojalo izbjeći lijepljenje prašine.

Nakon saniranja svih oštećenja na licu slikarije pristupilo se retušu i pozlati, odnosno rekonstruktivnim zahvatima na likovnoj kompoziciji ovog složenog slikarskog djela. Lokalni ton se nanosi kako bi se, u kolorističkom smislu, izjednačile površine originalnih oslika i neoslikanih, kitiranih površina. Odabire se najniži ton na tonskoj skali izvornika, kako bi se što diskretnije nanosili daljnji viši tonovi u procesu rekonstruiranja nedostajućih elemenata u kompoziciji. Lokalni ton priređuje se od pažljivo odabranih pigmenata s odgovarajućim specijalnim vezivima na bazi akrilata. Postavljeni ton mora biti kompaktan i usklađen s cjelinom oslikanih površina. Tek nakon što se naneseni lokalni ton dobro osuši može se prijeći na retuširanje.

Pristupajući u ovom slučaju vrlo zahtjevnoj fazi zaštitnih zahvata, stekao se detaljan uvid u ikonografski ciklus prikazan na oslicima, uz prethodno poznavanje ikonografskih zakonitosti u sličnim kompozicijama različitih slikara i slikarskih škola. Na osnovi detaljnih analiza utvrđeno je da se može rekonstruirati mnogo više likovne kompozicije nego je to u početku bilo planirano. Stoga je odlučeno da će se rekonstruirati i retuširati svi florealni i geometrijski dekorativni motivi, a kojih je uistinu mnogo. Na taj način će se dobiti čvrsto definirani okvir za retuš velikih figuralnih kompozicija. Svakako treba napomenuti kako su primijećeni raniji retuši na velikoj florealnoj borduri koja uokviruje veliku svodnu kompoziciju. U apsidi su bili obnovljeni gotovo potpuno uništeni likovi anđela i središnjeg medaljona s janjetom. Tu je obnovljena i pozlata, pri čemu se koristilo mineralno zlato. Pozlate također ima mnogo više nego se pretpostavljalo, pogotovo na natpisima i monogramima u apsidi. Nažalost, na likovnoj kompoziciji svoda crkve središnji lik Krista potpuno je uništen, ali se u velikom postotku mogu obnoviti brojni likovi anđela, kao i dobar dio skupina likova koji predstavljaju četiri kontinenta. Sa sigurnošću se može potvrditi da se na pročelnom zidu nalazi prikaz silaska Duha Svetoga, koji će se u velikoj mjeri obnoviti. Veliki problem predstavlja dekorativni ukras na trijumfalnom luku koji je zbog preslika detektiran tek u ovoj kampanji. I njega je moguće obnoviti na osnovi neznatno sačuvanih izvornih uzoraka dekoracije. Gotovo je suvišno spominjati kako su sve faze zaštitnih zahvata popraćene fotodokumentacijom.

Svi zahvati su u velikoj mjeri provedeni, ali zbog novih nalaza i činjenice da oni zahtijevaju niz novih, neplaniranih rekonstruktivnih zahvata, radovi će se nastaviti kako bi se započeti posao dovršio. To se posebno odnosi na niz korektivnih zahvata koje valja provesti nakon planiranog postavljanja rasvjete u crkvi i uklanjanja naknadno postavljenog drvenog pjevališta koje narušava cjelovitost Medovićeve slikarije.