Smotra Sveučilišta u Splitu održana je 3. i 4. travnja 2009. u prostorima nove Sveučilišne knjižnice na kampusu Visoka. Bila je to prilika da se budući studenti upoznaju s ponudom studijskih programa svih splitskih fakulteta.

Štand Umjetničke akademije ove je godine gotovo cijeli bio u znaku restauracije. Tijekom dva dana studenti ovog Odsjeka u improviziranoj su radionici demonstrirali praktične vještine stečene tijekom studija: pozlaćivanje, retuširanje, klesanje... Uz letke s informacijama o razredbenom postupku za upis u prvu godinu studija dijelila se i prigodna brošura, koju u pdf formatu donosimo i na našoj stranici: Brošura Odsjeka za konzervaciju-restauraciju 1.03 Mb

Razredbeni ispit za upis u akademsku godinu 2009./10. u prvom razredbenom roku održava se početkom srpnja. Opći uvjeti upisa na Odjel za likovne umjetnosti, kao i detalji razredbenog postupka za upis na integrirani preddiplomski i diplomski studij konzervatorstva-restauratorstva objavljeni su na službenim stranicama Umjetničke akademije. Potonje donosimo i ovdje: Razredbeni postupak 47.98 Kb

Ukratko, studij konzervacije-restauracije ove godine prima sedam studenata uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i jednog stranog studenta. Razredbeni postupak sastoji se od tri dijela:

• predavanje mape domaćih radova (crteži u olovci i temperi)
• ispit znanja i percepcije (pismeni ispit iz kemije, fizike i povijesti umjetnosti, razgovor s kandidatom)
• praktični rad (crtanje, rekonstrukcija slikanog sloja na kopiji ikone, rekonstrukcija plastično oblikovane površine, test manualnih vještina)

Boduje se i uspjeh u srednjoj školi.

Predstavljanje studija konzervacije-restauracije na Smotri Sveučilišta bila je prigoda za razgovor sa studenticom Lanom Kekez, apsolventicom na specijalističkom usmjerenju Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva. Lana je jedan od najboljih studenata Odsjeka za konzervaciju-restauraciju; dobitnica je Top stipendije i rektorove nagrade.

"Kao maturantici, činilo mi se da se radi o iznimno kreativnom zanimanju, zanimanju koje te nikad ne pušta da stojiš na mjestu, već iz dana u dan pred tebe postavlja nove izazove i pitanja na koja trebaš pronaći odgovor, na koja često nitko prije tebe nije uspio odgovoriti; zanimanju koje je interdisciplinarno i savršeno objedinjuje kreativnost i logiku, onu šašavu umjetničku i matematički egzaktnu stranu mog duha; zanimanju koje nije monotono, jer je svaka nova umjetnina i nova avantura; zanimanju koje ti daje mogućnost da doprineseš boljitku svoje sredine, jer čuvajući njenu povijest i kulturu pomažeš očuvati njen identitet." Dodaje da se u trenutku odabira fakulteta grozila onih "velikih", na koje se studenti masovno upisuju i gdje na kraju postaneš samo broj indeksa. "Na restauraciji sam dobila upravo ono što sam tražila: male grupe studenata u kojima te profesori prepoznaju. A ukoliko to želiš, i upoznaju. Sredinu u kojoj svaka tvoja inicijativa može pronaći plodno tlo i u kojoj svoju kreativnost i ambiciju možeš, uz pomoć profesora, maksimalno iskoristiti."

Neposredan dodir s umjetninama bilo je ono što ju je tijekom studija osobito oduševljavalo. "Gotovo od samog početka studiranja kroz moje i ruke mojih kolega prolazile su prave umjetnine. Restaurirali smo ih uz pomoć mentora, ali smo za njih bili osobno odgovorni. Radeći na njima nismo samo stjecali teorijsko znanje i praktičnu vještinu, već smo učili o njihovom značenju. Upravo je restaurator taj koji otkriva tajne o materijalima koji grade umjetninu, o načinu njihova sklapanja u cjelinu i vještini umjetnika da iz bezlične mase materijala načini umjetničko djelo."

Lana kaže da joj je studiranje na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju ispunilo i dio želja za putovanjima. Sa svakog se putovanja vraćala prepuna dojmova i lijepih iskustava. A loše strane studiranja? "Njih je sigurno bilo, ali mi se sada, kad sam pred diplomom, čine trivijalne. Manjak papira za crtanje, pretrpan raspored, predavanja razasuta na sto strana, gužva u radionici... U usporedbi sa znanjem, divnim profesorima i kolegama te iskustvom koje sam stekla studirajući, sve mi se to čini beznačajno."

Za kraj je molimo da nam kaže nešto o restauraciji u Hrvatskoj. "Riječ je o relativno mladoj struci, na čijem razvoju, definiranju i unaprjeđivanju još puno treba raditi. Taj je posao na nama koji imamo - ili ćemo uskoro imati - diplomu, a bit će i na budućim studentima. Biti pionir u bilo kojem polju je teško, znatno teže nego pronaći svoje mjesto u već utabanim stazama neke struke. Ali istovremeno, biti pionir znači imati puno više slobode i mogućnosti za ostvarenje nekih vlastitih ideja. A sa slobodom dolazi i odgovornost“, ističe Lana.

Budućim studentima poručuje da studiraju s ljubavlju i da daju cijelog sebe u studij, jer će im se uloženi trud sigurno vratiti. "A prijemni ispit uopće nije toliko težak i strašan koliko se na prvi pogled čini", dodaje na kraju uz osmijeh.

Na štandu Umjetničke akademije zatekli smo i Tomislava Grzunova, također apsolventa na specijalističkom usmjerenju Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva. Prirodnjak iz gimnazije za kojeg se očekivalo da završi na PMF-u ili FESB-u, Tomislav je upisao studij na kojem obično završavaju "umjetnički" tipovi... A kako je  do toga došlo?

"O samom prijemnom ne bih mnogo. Iskreno vjerujem da je svaki prijemni ispit težak i stresan, a pogotovo onaj koji traje četri dana. Ono što moram iskreno priznati da je trenutak kada sam čuo da sam prošao prijemni ispit jedan od najsretnijih trenutaka mog života." Vrijedan podatak, bilježimo, ali nešto smo preskočili - motivacija?

"Kao i mnogi moji vršnjaci, pri kraju srednjoškolskog obrazovanja nisam bio siguran koji studij upisati. Iako prirodnjak, u budućnosti se ipak nisam vidio u takvim zanimanjima pa sam odlučio potražiti nešto drugačije... Za studij konzervacije-restauracije čuo sam od poznanika i pomislio kako je to nešto u čemu bih se mogao pronaći", prisjeća se Tomislav.

Osnovne podatke o studiju pronašao je na internetu, nakon čega je stupio u kontakt s nekolicinom tadašnjih studenata koji su mu prenijeli svoja iskustva i omogućili da stvori sliku o tome što studij nudi. Iako Odsjek za konzervaciju-restauraciju pruža kandidatima mogućnost pripreme za praktični dio prijemnog ispita u vlastitim radionicama, Tomislav se za ispit pripremao u radionici u Zadru koja danas djeluje u sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda, gdje su mu lijepa iskustva samo potvrdila odluku. I danas, nakon pet godina, uvjeren je da je ispravno postupio.

"S obzirom na zadane uvjete i prilike u kojima živimo, studij je ispunio sva moja očekivanja. Vjerujem da me dobro pripremio za budući posao, ali i upozorio na poteškoće s kojima ću se u radu susretati. Bilo je, naravno, i stvari koje su me smetale. U prvom redu mislim na kolegije čiji nastavni sadržaji nisu bili u potpunosti prilagođeni potrebama studenata." Dio zamjerki upućuje i kolegama: "Među studentima ponekad nema dovoljno volje, inicijative i entuzijazma. Na fakultetu kao što je naš, koji je po broju studenata 'mali', osobito u usporedbi s Pravom ili Ekonomijom, studenti bi trebali biti znatno bolje povezani i organizirani. Ne mislim pri tom samo na Odsjek za konzervaciju-restauraciju, već na Akademiju u cjelini, sa svim njenim studentima i nastavnicima."

Za ovakvu je situaciju, ističe, velikim dijelom kriva činjenica da Umjetnička akademija ne posjeduje vlastitu zgradu, već su Odsjeci raspršeni na nekoliko lokacija. Kao i drugi studenti, vjeruje da će se situacija znatno promijeniti kada fakultet dobije nove prostore u sklopu kampusa Visoka. "Mislim da su postavljeni dobri temelji na kojima će buduće generacije graditi svoje znanje i da je to ono u što treba ulagati vrijeme i trud."

Tomislav se nakon diplome planira vratiti u rodni Zadar i nastaviti baviti restauracijom. "Iako je danas situacija sa zapošljavanjem problematična, trudim se zadržati entuzijazam i pozitivan stav. Kao i svi, nadam se boljoj budućnosti." Držimo mu palce!

Objavljeno: 6. travnja 2009.

Lektorirano 2. studenog 2011. (M. G. Milić)