UVOD

Slika Oplakivanje Krista složena je višefiguralna kompozicija. Mrtvo Kristovo tijelo pridržavaju Josip iz Arimateje i Nikodem, a oplakuju ga Ivan Evanđelist, Bogorodica, Marija Magdalena i skupina svetih žena.

Iako pretrpana likovima, slika ostavlja dojam zanimljivog ostvarenja XVII. stoljeća, nastalog u neobičnom preklapanju realističkog i idealističkog. Vješto je naslikana odjeća ožalošćenih likova u prednjem dijelu slike, koja se prepliće u gustim naborima, a s posebnom osjetljivošću za učinke svjetla. Dok je, dakle, kolorit izražajan i zanimljiv, proporcije pojedinih likova su nedovoljno kvalitetno izvedene.

Sliku je na temelju stilske analize teško pripisati nekom poznatom umjetniku ili školi. U elementima tenebroso slikarstva očituje se utjecaj slikarstva Venecije druge polovice XVII. stoljeća, no cjelokupni dojam slike, usprkos određenim elementima mletačkog slikarstva, ima specifične odlike pa problem atribucije i dalje ostaje otvoren.

ZATEČENO STANJE

Iako nema dokumentiranih zahvata, na slici su oni nedvojbeno izvedeni. Izvedeni zahvati uvelike su odgovorni za izgled i stanje slike u kakvom je mi danas nalazimo. Nesumnjivo, slika je skraćena, jasno su vidljivi tragovi presijecanja niti na trima rubovima platna, a i sam slikani sloj seže do samih rubova nositelja. Tekstilni nositelj je laneno platno zatečenih ukupnih dimenzija 137 x 95 cm. Nositelj je sastavljen od dva komada platna vertikalno spojena šavom. Šav se proteže cijelom širinom nositelja, a na licu slike je ostavio trag u obliku blagog izbočenja. Platno je tkano gustim dijagonalnim, tkz. keper vezom. U našem slučaju lice, odnosno nositelja slikanog sloja predstavlja dijagonalna tekstura platna. Gledano u cjelini, platno je čvrsto, dobro očuvano i napeto. Osim manjih oštećenja na rubovima platna uzrokovanih korozijom željeznih čavala, nalazimo i nekoliko strukturnih oštećenja; rupa i razderotina na njegovoj sredini. S poleđine su ta područja od daljnjeg oštećenja sanirana dvjema zakrpama. Tutkalno- kredna preparacija  je nanesena u tankom sloju i utisnuta je u strukturu platna. Slikani sloj  je također tanak, pa se u cjelini izrazito ocrtava tekstura platna.

Oštećenja i gubici slikanog sloja su veliki. Na područjima likova nailazimo na manje gubitke, dok u područjima pozadine nedostaje velik dio slikanog sloja. Na plaštu Bogorodice prisutna je diskoloracija originalne plave draperije u zelene nijanse, a na plaštu Josipa iz Arimateje prisutna je promjena indeksa refrakcije slikanog sloja. Slika je lakirana i debljina laka znatno varira. Lak je izrazito taman, a na mjestima gdje je nanesen u tanjem sloju, kao što se može vidjeti, i žut.

Neobičan je kontrast stanja sačuvanosti slikanog sloja pozadine i likova. Vjerojatno je to posljedica utjecaja pigmenata korištenih za izradu pozadine na stabilnost slikanog sloja i preparacije te neadekvatnih zahvata podljepljivanja i agresivnih sredstava korištenih pri uklanjanju laka. Iako nedostaje velik dio slikanog sloja i preparacije, slika i dalje ostavlja dojam cjelovitosti. Oštećenja su u prethodnim zahvatima popunjana žutim kitom. Na slici ne nalazimo tragove retuša.

Slika posjeduje masivni crni profilirani ukrasni okvir. Ukras okvira izrađen je tehnikom kompo i cvjetnog je uzorka. Oštećenja na okviru je malo, a najizraženija su ona na uglovima, gdje je otpala preparacija i sloj boje. Upravo na tim oštećenjima jasno se vidi da je okvir preslikan crnom uljenom bojom, a da je u originalu bio pozlaćen uljanom pozlatom. Površina okvira prekrivena je slojem prašine.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVAT

Da bismo pristupili konzervatorsko restauratorskim zahvatima na umjetnini, bilo je potrebno provjeriti reakcije slike na uvjete izloženosti  toplini i vlazi. Ovo preliminarno ispitivanje jako je važno kako bismo pravilno odabrali sredstva kojima ćemo tretirati sliku. Slikani sloj nije pokazao nikakve znakove oštećenosti, stoga je ustanovljeno da slika nije osjetljiva na umjerenu i kontroliranu toplinu.  Slika je pokazala uobičajene reakcije platna na vlagu u vidu blagog opuštanja, a potom stezanja, što ne uzrokuje oštećenja slikanog sloja.

U cjelini je slikani sloj stabilan, stoga nije bilo potrebe za izradom facinga za čitavu površinu slikanog sloja. Konsolidacija slikanog sloja facingom bila je potrebna isključivo na rubnim dijelovima. U tu svrhu pripremili smo 20-postotnu otopinu BEVE u ksilenu. Facing rubnih dijelova konsolidirat će nestabilne dijelove slikanog sloja i osigurati ih tijekom zahvata čišćenja poleđine i spuštanja rubnih dijelova slike.

Nakon skidanja slike s podokvira pristupilo se mehaničkom uklanjanju nečistoća s rubnih dijelova poleđine platna korištenjem skalpela. Zakrpe su uklonjene jednostavno; veziva gotovo da i nije bilo. Rubovi slike spušteni su kombiniranim djelovanjem vlage, topline i pritiska. Nakon spuštanja rubnih dijelova slike nije više bilo potrebe za facingom te je uklonjen.

Probe uklanjanja laka izvedene su na području svijetle površine pejzaža s lazurno naslikanim stablom. Do konačne recepture došlo se nakon testiranja mnogih otapala. Ustanovljeno je da se, barem na području pejzaža, nalaze dva sloja laka. Gornji sloj lakše se uklanjao, a donji je zaostajao u strukturi slike. Gornji sloj je vjerojatno nanesen tijekom restauratorskog zahvata izvedenog u prošlosti. Pri tom zahvatu stari lak nije uklonjen u potpunosti, nego su znatni ostaci laka zaostali u udubljenjima slikanog sloja te su se s vremenom povezali s novonanesenim lakom. Reakcija laka na otapala sugerira da se ne radi o klasičnim reverzibilnim lakovima poput mastiksa ili damara. Kao najučinkovitija receptura pokazala se smjesa nitro- razrjeđivača, acetona i vode u omjeru 1:2:0.5.; stoga je lak uklanjan tom recepturom. Ostaci su dočišćivani smjesom nitro- razrjeđivača i acetona 1:1 te mehanički, skalpelom. Uklanjanjem laka izlazila su na vidjelo do tada skrivena oštećenja pozadine. Sondiranjem je ustanovljeno da pozadina ne skriva detalje pejzaža ili pećine. Na tom je području lak je ostavljen jer je postojala opravdana opasnost od daljnjeg oštećivanja već abradiranog slikanog sloja. S likova je uklonjen lak u najvećoj mogućoj mjeri. Uklanjanjem laka na likovima je postignut pozitivan efekt; istaknut je izrazit kolorit. Nakon uklanjanja laka i kita pojavila se potreba za djelomičnom konsolidacijom slikanog sloja. Lak je na mjestima najvećih oštećenja držao slikani sloj kompaktnim i njegovim uklanjanjem došlo je do osipanja boje. Ta situacija najizraženija je na području Bogorodičina plašta. Parcijalno je slikani sloj konsolidiran 4-postotnim zečjim tutalom.

Sanaciji strukturnih oštećenja platna pristupilo se nakon što se uklonio kit kojim su takva oštećenja bila ispunjena. Slika je okrenuta licem prema radnoj plohi obloženoj silkoniziranim papirom, kako ne bi došlo do oštećivanja slikanog sloja.

Na područja oštećenja umetnuti su oblikom prilagođeni komadi novog platna. Fiksiranje je izvršeno korištenjem termoplastičke smole za lijepljenje tekstila; Tekstil Schweispulver No. 5060. Za umetanje je odabrano platno slične gustoće i debljine niti kao i originalno platno.

S obzirom da je u cjelini tekstilni nositelj u dobrom stanju, nije bilo potrebe za zahvatom dubliranja, nego je bila dovoljna metoda ojačavanja rubnih dijelova platna, strip lining. Prije izrade strip lininga veća strukturna oštećenja dodatno smo ojačati takozvanim tekstilnim tašelima. Od poliesterskog platna tvorničkog naziva Stabiltex izrezana su dva organska oblika mnogo većih dimenzija od dimenzija strukturnih oštećenja platna. Na organski oblik poliesterskog platna glačalom je nanesen 84 µm BEVA film. Na laneni tekstilni nositelj također je glačalom nanesen oblikom prilagođen 84 µm BEVA film. Preko silikoniziranog Melinexa korištenjem toplog glačala BEVA film je aktiviran, a hladnim glačalom trajno su fiksirana ojačanja na originalno platno.

Strip lining izveden je na sljedeći način: na poleđinu tekstilnog nositelja fiksirane su 4 cm široke trake 84 µm BEVA filma. Rub BEVA filma unutar slike izrezan je ravno, a vanjski je rub BEVA filma prilagođen obrisu originalnog platna. Trake novog platna, 15 cm široke, izrezane su pazeći pri tom da osnova koja se manje isteže od potke prati dužinu ruba originalnog platna. Niti osnove smo izvukli, tako da ostanu niti potke širine 2 cm. Svaka druga nit potke je uklonjena a svaka četvrta nit potke je skraćena na pola širine. Tim postupkom biti će postignut postupan prijelaz na originalno platno odnosno izbjegnuto je kasnije ocrtavanje traka za strip lining na licu slike. Niti potke premazane su 40-postotnom otopinom BEVA-e u toluenu. Trake strip lininga fiksirane su BEVA filmom koji je ranije nanesen na originalno platno, vrućom iglom niti potke su fiksirane a potom su toplim i hladnim glačalom u potpunosti vezane za podlogu, odnosno originalno platno. Na novoizrađeni podokvir francuskog, dvojnog klinastog tipa napeto je novo laneno platno, tkz. loose lining, platno koje neće biti fizički vezano uz originalno platno. Platno je predhodno tretirano toplom vodom i istezano te tim postupkom dovedeno u isto neelastično stanje kao i originalno. Platno je također prije napinjanja  impregnirano i 20-postotnom BEVA-om u toluenu. Osnovna funkcija loose lininga je amortiziranje kretanja originalnog platna, odnosno pružanje oslonca i zaštite originalnom platnu u slučaju njegovog opuštanja.

Samu sliku smo na podokvir napeli nakon savijanja rubova, i to vlažnu, što je potpuno uklonilo deformacije platna nastale pri djelomičnom konsolidiranju slikanog sloja. Slika je zakucana bakrenim čavlićima.

Da smo odlučili rekonstruirati sva oštećenja slikanog sloja koja su prisutna na slici, sigurno bi se radilo o vrlo visokom postotku rekonstrukcije. Takav pristup ovoj umjetnini ne bi u svim segmentima bilo moguće opravdati; sasvim je sigurno da bi na mnogim mjestima retuš bio nagađanje. Umjetnina ‘Oplakivanje Krista’ je i prije zahvata ostavljala dojam cjelovitosti, prvenstveno zbog ujednačenosti boje slikanog sloja i samih oštećenja u pozadini. Odlučili smo se stoga na djelomičan zahvat rekonstrukcije koji će uspostaviti cjelinu među likovima koja je najviše narušena, s obzirom da su slikani intenzivnijim tonovima.

Područja koje će se kredirati očišćena su od nataložene prljavštine mehanički, skalpelom. Na očišćeno platno prije preparacije nanesen je sloj Klucela E u etanolu kao impregnacija. Za izradu preparacije također je korišten Klucel E; nabubren u etanolu i s dodatkom šampanjske krede. Za postizanje teksture nije bilo potrebno mnogo intervencija, jer se slijeganjem preparacije zadržala tekstura platna, što je odlika i sačuvanog slikanog sloja. Nakon sušenja kredne preparacije, dlijetima smo dodatno korigirali nepravilnosti i viškove. Dočišćavanje rubova izvedeno je polusuhim vatenim tamponom navlaženim salivom ili acetonom. Kredna preparacija izolirana je slojem 7-postotne otopine šelaka u etilnom alkoholu kako bi se smanjila njena upojnost i osjetljivost na vodu. Podslik završnog retuša izveden je akvarelnim bojama, ton svjetlijima od originala. Tijekom podslikavanja ton boje se provjeravao nanošenjem Shellsola T na osušenu površinu, čime se simulira situacija nakon nanošenja laka.

Kao glavna odrednica pri izboru odgovarajućeg izolacijskog laka nametnula se činjenica da nedostaje velik dio slikanog sloja. Neadekvatan odabir otapala može dovesti u situaciju da se čitav tekstilni nositelj natopi, odnosno impregnira lakom. Tekstilni je nositelj u jako dobro stanju, zbog čega se ranije i nije pristupilo dubliranju. Neadekvatnim lakom savim bi se sigurno pospješilo propadanje tekstilnog nositelja u vidu povećane kiselosti, odnosno smanjene elastičnosti. S druge je stranebilo potrebno izabrati lak koji će dovoljno intenzivirati boje, prvenstveno tamne tonove radi izvedbe što kvalitetnijeg retuša. Za lakiranje nakon podslika odabran je 16-postotni damar u toluenu (m/v) sa dodatkom dietil-benzena.Toluen je relativno brzo hlapivo otapalo i uglavnom se zbog toga ne preporučuje prilikom lakiranja kistom. No upravo to svojstvo hlapljivosti osiguralo je neprodiranje laka na poleđinu platna. Dietil- benzen je dodan u otopinu u svrhu usporavanja hlapljivosti, odnosno boljeg liveliranja i time jačeg sjaja laka.

Retuš je u najvećoj mjeri izveden isključivo unutar oštećenja na koja je nanesena kredna preparacija. Po završetku retuša u tim područjima, a u svrhu uspostavljanja ravnoteže u odnosima likova pristupilo se na nekim mjestima i retušu nekrediranih oštećenja. Za retuš su korištene boje pripravljene od pigmenata vezanih Canada balsamom. Retuš je izveden u formi sitnih točkica. Nakon što je slika u potpunosti retuširana nanesen je završni lak. Za završno lakiranje pripremili smo 10-postotnu otopinu Paraloida B72 u toluenu (m/v), koju smo nanjeli sprejanjem. Zbog toluena koji je brzo hlapljivo otapalo navedena receptura daje slici mat efekt. Lak smo nanosili tri puta, sve dok se površina slike nije zasitila lakom i ujednačila.

S ukrasnog okvira prvenstveno je uklonjena nataložena prljavština i prašina te su kitirana i retuširana oštećenja na rubovima. Na uklanjanje crnog preslika nismo se odlučili jer bi to bio izuzetno zahtjevan zahvat budući da su i sloj pozlate i sloj crne boje na uljenoj osnovi. Za pretpostaviti je da je okvir preslikan jer je zlato bilo jako oštećeno, tako da je upitno kakav bi se rezultat postigao uklanjanjem preslika. Oštećenja su kitirana celuloznim kitom tvorničkog naziva Drvosan i retuširana akrilnom bojom. Sliku smo fiksirali u ukrasni okvir pomoću aluminijskih pločica koje smo za okvir pričvrstili vijcima od prokroma.

Objavljeno: 4. travnja 2006.

Zatečeno stanje, pogled s lica.

Zatečeno stanje, pogled s poleđine.

Oštećenja slikanog sloja.

Odvajanje slike od podokvira.

Probe uklanjanja laka.

Fiksiranje tekstilnog umetka.

Podstavljanje rubova slike novim platnom.

Podstavljanje rubova slike novim platnom.

Napinjanje slike na novi podokvir.

Rekonstrukcija preparacije unutar oštećenja.

Rekonstrukcija preparacije unutar oštećenja - detalj.

Lakiranje nakon podslikavanja.

Završni retuš.

Završni retuš - detalj.