There are no translations available.
Ivana BOJIĆ, Tomislav GRZUNOV, Lana KEKEZ (konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, III. god.)
|
MENTOR: Larisa Aranza, doc. (voditeljica specijalističkog usmjerenja za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije) S A Ž E T A K
Tijekom akademske godine 2004/05. započet je restauratorski zahvat na oltarnoj pali svetog Nikole iz Župne crkve u Strmen Docu kraj Trilja. Slika je rađena tehnikom jajčane tempere na drvenom nositelju. Autor nije poznat. Slika je primjer provincijalne umjetnosti XVIII. stoljeća.
U sklopu kolegija Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, pod mentorskim vodstvom doc. Larise Aranza, rad na umjetnini započeli su Jelena Banđur, Ivana Bojić, Tomislav Grzunov, Lana Kekez, Iva Paduan i Ivana Petković. Zahvat su početkom akademske godine 2005/06. dovršili studenti Ivana Bojić, Tomislav Grzunov i Lana Kekez.
|
|||||||||||||||
|
OPIS ZATEČENOG STANJA
Drvena oltarna pala s polukružnim završetkom sastavljena je od četiri drvene ploče koje su sa stražnje strane poprečno učvršćene parketažem od tri letvice. Nositelj se sastoji od dijelova načinjenih od razičitih vrsta drva, pa je zbog nejednolikog rada ploča došlo do raspucavanja gornjeg lučnog dijela ukrasnog okvira. Značajne razlike u odabiru nositelja dovode nas do zaključka da su u određenoj fazi dimenzije slike mijenjane te da je parketaž naknadno dodan. Ne zna se točno kada su se i zašto te promjene dogodile, ali jedan od mogućih razloga mogla bi biti promjena titulara (danas je to crkva sv. Nikole) i iskorištavanje starije slike za izradu nove s prikazom novog sveca zaštitnika. Kredni premaz na poleđini slike dodan je nakon promjena dimenzija jer je jednak na svim dijelovima nositelja i parketaža.
Nedostaje gornji lijevi dio (vrh) krajnje desne daske (koja je naknadno dodana pri izmjeni dimenzija slike); taj nedostatak prekriva ukrasni okvir koji je fiksiran za sliku kovanim metalnim čavlima sa stražnje strane. Parketaž je također učvršćen kovanim metalnim čavlima. Na cijeloj površini poleđine slike vidljiva je prašina, paučina, razne kukuljice i čahure, nakupine pahuljastih žutih gljivica i tragovi crvotočine.
Na licu slike vidljiva su mehanička oštećenja od čavala kojima je pričvršćen parketaž. Oštećenja slikanog sloja su nastala na mjestima gdje su izraženi godovi, čvorovi i struktura drva. Na licu slike nalazimo i brojne rupice koju su nastale kao izlazni kanalići za odrasle jedinke crvotočine. Na mjestima oštećenja zatečenog slikanog sloja vidljiv je raniji oslik. Zatečeni slikani sloj je dobro sačuvan, iako slabog intenziteta ( izblijeđen na gornjem dijelu slike, a diskoloriran na donjem). Nanos boje je tanak, pastozan samo na nekim mjestima. Cijela površina slikanog sloja ima na sebi bijelu maglicu, što je možda uzrokovano prijašnjim pokušajima čišćenja slikanog sloja vodom. Na mjestima godova boja se odiže i otpada, krta je i vrlo nestabilna. Preparacija je nanesena u tankom sloju.
Dimenzije ukrasnog okvira mijenjane su kada i dimenzije same slike, a pojedini segmenti razlikuju se u profilaciji. Nedostaje dio okvira na lijevoj strani luka slike. Okvir je polikromiran, vjerojatno u izvornom osliku oblikujući izmjene zelenih, plavih, crvenih i žutih polja. Na oštećenjima bojanog sloja vidljivi su ostatci tankog sloja preparacije. Nisu zatečeni tragovi ranijeg oslika.
Na donjim dijelovima slike izražena je diskoloracija plavog oslika ( prikaz morske površine) u zeleni, što bi mogla biti posljedica postojanja završnog premaza. Međutim, nismo sa sigurnošću ustanovili negovo postojanje. Te su promjene mogle su nastati i kemijskom reakcijom pigmenta s vezivom.
KONZERVATORSKO–RESTAURATORSKI ZAHVAT
Zbog intenzivnog osipanja bojanog sloja, bilo je potrebno napraviti podljepljivanje na gotovo cijeloj površini slike. Za to smo koristili 3-postotnu otopinu zečjeg tutkala koju smo nanosili na japanski papir, na površinu koju smo prethodno tretirali izopropilnim alkoholom radi smanjenja površinske napetosti. Zatim smo površinu uglačali preko Melinex folije špatulom zagrijanom na približno 60 °C. Pri podljepljivanju ukrasnog okvira uočeno je da slikani sloj ostaje na japanskom papiru. To se događalo jer je korištena boja bila topiva u izopropilnom alkoholu. Stoga smo podljepljivanje napravili koristeći samo tutkalnu otopinu.
Nakon mehaničkog čišćenja slike od prašine i paučine, kemijski je uklonjena površinska nečistoća otopinom triamonijeva citrata u vodi (2.5 %). Nakon čišćenja površina je neutralizirana Shellsolom T. Na isti način očišćena je i polikromija na okviru.
Čišćenje poleđine izvršeno je mehaničkim uklanjanjem prašine, paučine, tragova raznih nametnika i ostataka žbuke (između dasaka parketaža i dasaka nositelja).
Korozija sa čavala uklonjena je mehanički, skalpelima, do sloja "zdravog" metala. Da bismo spriječili daljnju koroziju, čavle smo premazali s dva sloja otopine Paraloida B-72 u toluenu (20 %).
Lučni dio okvira koji je nedostajao rekonstruiran je u lipovom drvu prema izvornoj profilaciji. Novo drvo je premazano tutkalom kako bi ga se izoliralo i pripremilo za nanošenje tutkalno-kredne preparacije. Rekonstruirani dio okvira prvo smo PVA ljepilom fiksirali za izvorne dijelove okvira. Nakon sušenja spojeva, cijeli smo dio mehanički fiksirali na sliku sa stražnje strane koristeći dva vijka od nehrđajućeg čelika.
Manja površinska oštećenja drva nositelja rekonstruirana su epoksidnom smolom (Araldit). Preko epoksidne smole nanesena je kredna preparacija, te retuš i lak.
Prije rekonstruiranja preparacije površine su izolirane razrijeđenom otopinom zečjeg tutkala (9 %). Nakon toga nanesena je kredna preparacija od bolonjske krede u zečjem tutkalu (8 %). Kako bismo smanjili upojnost novonanesene preparacije izolirali smo je s otopinom šelaka u denaturiranom alkoholu (2 %).
Na sliku je nakon izolacije kredne preparacije kao međulak nanesena 30-postotna otopina Paraloida B72 u toluenu uz dodatak 20 % dietil-benzena kako bi otapalo sporije hlapilo i lak sporije sušio. Lak je nanošen kistom u jednom sloju. Retuš je izveden akrilima izravno na međulak. I retuš i lak mogu se u potpunosti ukloniti toluenom (ili acetonom), bez oštećenja slikanog sloja. Prije nanošenja završnog laka zone retuša lakirane su kistom sa 30-postotnom otopinom Paraloida B 72 u toluenu uz dodatak 20 % dietil-benzena. Ovo je napravljeno kako bi se smanjila upojnost retuša i kako bi završni lak bio ujednačen na cijeloj površini. U ovoj fazi problem se javio na nekoliko mjesta na kojima je naneseni lak otopio retuš. Problem je riješen na način da je nakon sušenja laka nanesen novi retuš koji je ponovo lakiran istim lakom. Problem se više nije ponavljao. Kao završni lak sprejanjem pomoću kompresora nanesena je 10 % otopina Paraloida B 72 u toluenu. ANALIZA BOJANOG SLOJA
Već samim promatranjem slikanog sloja i nepravilnosti u drvenom nositelju došlo se do pretpostavke da je kao nositelj upotrijebljena starija slika kojoj su promijenjene dimenzije. Postojanje donjeg slikanog sloja bilo je vidljivo na mjestima gdje je nedostajao gornji slikani sloj. Pastoznije nanose donjeg slikanog sloja moguće je uočiti i u samoj teksturi površine slike. Zanimljiva je i činjenica da je autor slike s prikazom svetog Nikole na više mjesta pratio forme i linije prikaza originalnog slikanog sloja.
Analiza bojenog sloja napravljena je mikropresjecima slikanog sloja i radiografskim ispitivanjem. Mikropresjeci su potvrdili sumnje o postojanju još jednog bojanog sloja na tri drvene ploče, no njegovo postojanje nije uočeno na naknadno dodanoj četvrtoj lijevoj dasci oltarne pale.
Kako bi se potvrdile pretpostavke o postojanju još jednog slikanog sloja ispod postojećeg, slika je odnesena na radiografsko snimanje koje je dalo zanimljive rezultate.
Analizom dobivenih snimaka uočena su tri lika: u području desnog dijela lica sv. Nikole nalazi se lik Bogorodice koji se proteže otprilike do polovine prsiju sveca. Zanimljivo je primjetiti da se dio glave Bogorodice nalazi u području ispod ukrasnog okvira, što govori da je pri promjeni izvornih dimenzija nositelja ili mijenjana zakrivljenost luka ili je pak izvorno pravokutni gornji dio prerađen u polukružni.
Desno od Bogorodice, a u donjoj polovini slike je sv. Roko (glava mu se nalazi uz lijevi lakat anđela koji nosi mitru sv. Nikole), a lijevo do njegovih nogu je prikazan pas.
Nasuprot sv. Roku nalazi se svetac za kojeg pretpostavljamo da je sv. Mihovil, ali rendgenske snimke nam nisu pomogle da tu sumnju potvrdimo. Međutim, u samom dnu druge daske nositelja s lijeva prikazana je glava vraga, a poznato je da se sv. Mihovil prikazuje u trenutku kada kopljem ili mačem napada vraga. Na površini slike moguće je uočiti teksturu na mjestu lica vraga i teksturu koja bi mogla odgovarati koplju (maču) sv. Mihovila. Također se usporedbom rendgenske snimke i stanja na slici može uočiti forma koja podsjeća na bosu nogu, a sv. Mihovil se najčešće i prikazuje bos.
S obzirom na prikazane likove i način prikazivanja moguće je da preslikana kompozicija prikazuje Bogorodicu sa svecima Rokom i Mihovilom.
Objavljeno: 26. travnja 2006.
Lektorirano 25. studenog 2011. (M. G. Milić)
|
 Zatečeno stanje - lice slike
Zatečeno stanje - poleđina
Oštećenje slikanog sloja
Površinske nečistoće na stražnjoj strani slike 
Nedostajući dio drvenog nositelja - pogled s poleđine 
Oštećenje slikanog sloja na kojem je vidljiv donji oslik 
Oštećenje slikanog sloja na kojem je vidljiv donji oslik 
Nedostajući dio ukrasnog okvira 
Podljepljivanje slikanog sloja 
Pokusno čišćenje slikanog sloja
Rekonstrukcija ukrasnog okvira
|
||||||||||||||
|
|||||||||||||||
| < « | » > |
|---|