Tijekom konferencije veliki je naglasak stavljen na proučavanje efekta bubrenja (eng. swelling) i ispiranja (eng. leaching). Također se razmatrao fenomen zabjeljivanja površine (eng. blanching) te prisutnosti oksalata na površini slika. U nekoliko se navrata preispitivao Teasov trokut topivosti. Utvrđeno je da su zone bubrenja i djelovanje smjesa otapala puno složenije nego što ih Teasovi parametri predočavaju. Kao poseban problem istaknuti su pristup i metode čišćenja slika koje izvorno nisu bile lakirane.

Područje modernih materijala veliki je izazov restauratorskoj struci. Metode  i materijali koji se primjenjuju kod slika rađenih tradicionalnim tehnikama ne mogu se koristiti  kod modernih materijala. Deionizirana voda za njih je pogubna; kod čišćenja slika rađenih akrilnim i alkidnim bojama izuzetno je važno kontrolirati pH vrijednosti i ionsku koncentraciju, jer u suprotnom dolazi do ispiranja tenzida i drugih aditiva. Uloga ovih tvari u osušenom sloju boje i, s tim u vezi, tretiranje tih slojeva u postupcima čišćenja predstavlja otvorenu temu koja traži daljnja istraživanja.

Predavanja i posteri predstavljeni na konferenciji opet su podsjetili na poznati stav da nije samo važno s čim čistimo, nego i kako to radimo. Osim pronalaženja adekvatnog materijala koji će otopiti željeni sloj, jednako je bitno na koji ćemo način  otopljeni sloj i odabrani materijal sigurno odstraniti s površine koju tretiramo. U tom smislu razmotrene su mogućnosti upotrebe gelova, čvrstih agar-gelova, nanošenja materijala kroz različlite opne, njihovo odstranjivanje usisnim spužvama i slično.

Posljednji dan konferencije bio je rezerviran za panelsku diskusiju. S obzirom na količinu novih spoznaja i metoda proučavanja, prva tema diskusije bio je prijedlog "moratorija na čišćenje". Ovu temu predstavio je Paolo Cremonesi. Pozvao je na preispitivanje naših ciljeva i očekivanja od postupka čišćenja. Predložio je moratorij dok se zajednički ne izradi neka vrsta – kako je on nazvao – "Povelje prava umjetnina" jer slike se prečesto čiste i tretiraju različitim materijalima. Raspravljalo se o apsolutnoj nužnosti stalnog usavršavanja i opetovanog preispitivanja svih materijala i metoda koje se koriste, ali i obaveznog individualnog pristupa svakom problemu. Zaključeno je, ipak, da sve navedeno predstavlja i dosadašnji odgovorni pristup restauratorskoj struci te da nikakav moratorij ne bi mogao tome konstruktivno pridonijeti. Utvrđeno je da umjetnine ne trebaju toliko povelju o svojim pravima, koliko restauratori trebaju ozračje prihvaćanja njihovih prava i odgovornosti. O programima restauracije i konzervacije trebaju odlučivati multidisciplinarni timovi. Nakon što se odrede smijernice i definiraju realna očekivanja od predviđenih radova te obave sve vrste analiza i istraživanja, restaurator treba donijeti odluku o tome hoće li i kako nešto raditi, ili odlučiti da nešto ne radi. I uz sve moguće preporuke i prijedloge ostalih struka, odgovornost za praktični dio posla ostaje na "restauratoru-praktičaru".

Zaključeno je da restauratori trebaju suradnju sa znanstvenicima kako bi bolje razumjeli tehnologiju i materijale, a znanstvenici od restauratora trebaju informacije iz 'stvarnoga' svijeta, odnosno iskustva rada izvan kontroliranih uvjeta laboratorija. S aspekta suvremene znanosti, a s obzirom na širu mogućnost uvida u kompleksnu materiju restauracije nude se nova sagledavanja problema i načini njihova rješavanja. Istovremeno raste svijest o utjecajima i faktorima koji su se ranije kroz praksu naslućivali, ali se nisu uvijek mogli objasniti. U tom kontekstu otvara se "novo razdoblje" međusobne suradnje, razmjene podataka i iskustava, nasuprot mističnoj atmosferi tajnih receptura starih radionica. Znanost i istraživanja omogućavauju bolje razumijevanje tradicionalnih materijala i tehnologija, a nude i širi spektar materijala i postupaka. Kontinuirano usavršavanje restauratora iznimno je važno, jer su izbor materijala i metoda uvijek odluka i odgovornost restauratora. Niti jedan materijal ili metoda nisu idealni pa ih znanstvenici ne mogu bez rezerve preporučiti kao "gotove recepte".