Na složenom antičkom arheološkom kompleksu rimskih termi na položaju Gradina u Visu (antička Issa) na otoku Visu, započeli su u kolovozu 2000. godine opsežni zaštitni radovi na termalnim mozaicima. Višegodišnjim programom zaštite Hrvatskog restauratorskog zavoda - Restauratorskog odjela u Splitu i Arheološkog muzeja u Splitu, a uz novčanu potporu Ministarstva kulture, zaštitnim zahvatima dosad je bio obuhvaćen geometrijski mozaični tapet u sjeveroistočnoj prostoriji "E" te, zapadno od njega, poznati figuralni mozaik s prikazom antitetički postavljenih dva para dupina. U budućnosti se planiraju zaštitni zahvati i na ostalim mozaičnim tapetima s ukupnom površinom od preko stotinu četvornih metara.

Zaštitne zahvate su vodili stručnjaci splitskoga odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda specijalizirani za restauraciju mozaika i fresaka dr. sc. Branko Matulić, Tonči Borovac i Marin Barišić, uz obilnu pomoć kustosa Arheološkog muzeja u Splitu Borisa Čarge, kustosa Arheološke zbirke "Issa" na Visu, i arheologa Borka Vješnice.

U gotovo svim fazama konzervatorsko-restauratorskog zahvata sudjelovali su studenti s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije koji su za svoje buduće specijalističko usmjerenje odabrali konzervaciju-restauraciju zidnoga slikarstva i mozaika. Ivana Muratti, Antonija Gluhan, Maja Kiršić, Marijana Milko, Vikica Katić i Josipa Milišić stjecali su znanja tijekom terenske nastave i kontinuiranim radioničkim radom. Neposredno sudjelovanje u zaštitnim zahvatima popraćeno je nekolicinom seminarskih radnji, izradom kompletne dokumentacije te opsežnijim diplomskim radom na temu zaštite mozaika na Visu.

Konzervatorski zahvati započeli su otkrivanjem mozaika, koji je bio zaštićen zemljano-pješčanim pokrovom. Pokrov je uklonjen do 10 cm od zapadne trake s prikazom dupina, gdje se proteže dalje na tzv. tapet D. Nakon uklanjanja pokrova uslijedio je uvid u postojeće stanje mozaika. Ukazala se površina mozaika izvorne površine 28 četvornih metara, od koje je sačuvano 85 % tapeta. Mozaična površina sastavljena je od crnih i bijelih kockica s figuralnim tapetom s prikazom dva para dupina koji se nalaze na zapadnoj strani, i tapetom urešenim geometrijskim ornamentom na istočnoj strani. Mozaični tapet sastavljen je od tri sloja žbuke: statumen, rudus, nukleus. U tzv. nukleusu su slagane kockice pravilnih oblika i iste debljine (2 – 2,5 cm). Procjena postojećeg stanja i planiranje daljnjih zahvata su uvjetovani oštećenjima poglavito izazvanim razarajućim djelovanjem bujne vegetacije, čije je korijenje godinama uništavalo vezivno svojstvo žbuke koja se polako pretvarala u zemlju (humus). Na taj način se stvorio međusloj žbuke, zemlje i humusa, a kockice su se međusobno držale sljubnicama. Manji, ali ne i zanemariv razlog raspada žbuke je djelovanje mravinjaka.

Zbog navedenih razloga odlučilo se na njegovo dizanje s izvornog mjesta te, nakon provedbe primjerenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, ponovno vraćanje. Konzervatorsko - restauratorski zahvati započeli su preliminarnim čišćenjem, tj. čišćenjem terena i odstranjivanjem vegetacije s lica mozaika. Iza toga je uslijedila prekonsolidacija i impregancija 5-postotnom otopinom PVA emulzije te njezina neutralizacija destiliranom vodom. Potom je uslijedilo daljnje kemijsko čišćenje prljavštine s lica mozaika. Nakon čišćenja, uslijedilo je određivanje izvornih rubova i oštećenja i njihovo zapunjavanje. Sve su to bile pripreme i za dobru grafičku dokumentaciju, koja je obavljena u mjerilu 1:10. Osim grafičke, vodila se foto- i videodokumentacija. Na osnovi grafičke dokumentacije izrađen je nacrt detaljnog plana dizanja i vraćanja mozaika, uz pomoć označenih kota na okolnoj arhitekturi. Odlučeno je da se mozaik podigne u dvadeset i tri ulomka; nakon njihova označavanja na nacrtu i na mozaiku, pristupilo se svim pripremnim radnjama za njihovo podizanje s izvornog mjesta. Preko lica mozaika lijepljen je sloj gaze, potom sloj jute, a sve pomoću kožnog tutkala i Vinavila.

Služeći se unaprijed odabranim i označenim kotnim točkama iscrtanim na obližnjoj arhitekturi, iscrtani su ukrižani orijentacijski pravci na juti; svi ulomci su pažljivo numerirani, a sve informacije unesene u nacrt. Pomoću kotnog plana označenog na licu ulomaka i u mjerilu prenesenog na nacrt, ulomke mozaika moći će biti vrlo precizno vraćeni na izvorno mjesto.

Kopljima za podrivanje ulomci su postupno odvojeni od podloge, postavljeni na odgovarajuće numerirane lesonitne ploče i odvezeni u privremenu radionicu. Na mjestu dignutih ulomaka uslijedilo je čišćenje terena i prikupljanje osutih kockica.

U privremenoj radionici uslijedilo je mehaničko čišćenje poleđine ulomaka mozaika od ostatka zemlje, korijenja i žbuke. Potrebno je što temeljitije čišćenje da bi se kockice što bolje sljubile s novom podlogom pri vraćanju na izvorno mjesto.

Nakon toga je na terenu izvršen uvid u postojeće stanje donjeg dijela podloge (tzv. rudus), koji se sačuvao u jako dobrom stanju i može se ponovno iskoristiti. Uzeli smo i komadiće žbuke za kemijsku analizu i sonde ucrtali u nacrt. Uslijedilo je čišćenje podloge, impregnacija ili konsolidacija s 10-postotnom otopinom PVA emulzije, neutralizacija destiliranom vodom te učvršćivanje rubova, koji su prvo očišćeni od prašine, impregnirani i privremeno obrubljeni smjesom kvarcnog pijeska, Primala i vode.

Tijekom 2001. godine na terenu su se vodila arheološka istraživanja na istočnom dijelu mozaične podloge, a radionički se izrađivala i kompletirala potrebna dokumentacija.

U drugoj polovici 2002. godine krenula je akcija vraćanja mozaika na izvorno mjesto. Oštećenja na istočnoj strani podloge mozaika su sanirana, a čitava površina dodatno očišćena i impregnacijom pripremljena za prihvat ulomaka na izvorno mjesto. Na samom lokalitetu se pripremala žbuka novog nukleusa od kamene prašine, autohtonog pijeska, mljevene opeke, gašenog vapna i vode. Nakon niveliranja, uslijedilo je postupno uranjanje ulomaka u novu vapnenu žbuku, debljine od 1 do 1.5 cm, te provjera njihovog točnog izvornog prostornog mjesta pomoću orijentacijskih pravaca i kotnih točaka na okolnoj arhitekturi.

Dizanje mozaika pomoću koplja te njihovo vraćanje su zahtjevni zahvati u kojima je potrebna uigranost cijele ekipe.

Kada su se svi ulomci uronili i sjedinili, tj. učvrstili žbukom, pristupilo se uklanjanju slojeva jute i gaze. Sloj jute dobro natopimo vodom, tako da ona omekša. Nakon par minuta juta je spremna za lagano dizanje, a na isti način odljepljujemo i sloj gaze. Finalna faza je retuširanje s već postojećim kockicama. U lakune se nanosi sloj žbuke u koju se pažljivo uranjaju kockice koje prate ritam, boju i sljubnice orginala. Po zavšetku radova mozaik je dodatno zaštićen prekrivanjem slojem pijeska.

Dragocjeno iskustvo koje su studenti konzervacije-restauracije zidnog slikarstva i mozaika stekli izravno sudjelujući u zaštitnim zahvatima na mozaicima putokaz su jedinog pravog načina obrazovanja budućih stručnjaka, a to je kombinirano usvajanje teoretskih i praktičnih znanja i vještina.