MENTOR: Lara Aranza, pred. (UMAS, Odsjek za konzervaciju-restauraciju)

Umjesto uvoda

Dana 5. ožujka 2001. godine u radionicu za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Umjetničke akademije zaprimljen je drveni rezbareni i pozlaćeni tabernakul [1], rad nepoznatog majstora iz XVIII. stoljeća. Tabernakul je bio vlasništvo župe Supetar, no njegov izvorni smještaj nije poznat.

Opis tabernakula

Dimenzije predmeta iznose 50 x 58 x 30 cm. Prednja strana je bogato izrezbarena. Fino izrađeni reljefi s lijeve i desne strane prikazuju volute ukrašene listovima akantusa. Na vrhu su tri krilate glavice anđela. Četvrta se glava nalazi iznad vratašaca. Vratašca su 17 cm široka, a 26 cm visoka. Vrata tabernakula obrubljena su ornamentom u obliku tordiranog užeta s lisnatim ukrasom na zaglavku.

Stražnja strana tabernakula, dimenzija 35 x 47.5 cm, ima polukružni završetak. Na toj se strani nalazi mala baza. Prema rupama na njenoj površini može se zaključiti da se na tom mjestu vjerojatno nalazio križ.

Opis zatečenog stanja

Nekoliko mjeseci prije prijenosa u restauratorsku radionicu, cijeli je tabernakul, izuzev poleđine, bio premazan zlatnom bojom. Umjetno zlato bilo je naneseno u debelom sloju, pa je prekrilo finu modelaciju reljefa.

Nositelj. Zbog debelih nanosa boje činilo se da je drvo strukturno dobro sačuvano. Tragovi crvotočine bili su vidljivi samo na rubovima. Tek nakon uklanjanja višestrukih preslika otkriven je pravi opseg oštećenja uzrokovanih djelovanjem drvnih insekata. Bočne strane tabernakula bile su jako oštećene djelovanjem drvnih insekata. Čavli su uzrokovali raspukline. Nedostajao je dio desnog krila anđela na vrhu tabernakula te dio akantusovog lista na lijevoj strani. Poleđina je bila dobro očuvana, osim što su duž rubova nastale raspukline od čavala.

Preparacija. Drvo je bilo preparirano bijelom tutkalno-krednom preparacijom. Debljina preparacije na prednjem dijelu i poleđini tabernakula nije bila jednaka. Na nekim dijelovima umjetnine preparacija je bila nanesena dva puta, što je upućivalo na raniju restauraciju. Preparacija u unutrašnjosti tabernakula bila je nanesena u debljem sloju.

Bojani sloj. Na prednjoj strani tabernakula, ispod sjajnog sloja umjetnog zlata, ponegdje su se vidjeli tragovi izvorne, vodene pozlate. Metalni listići tamne zlatne boje bili su naneseni na bolus, koji je na nekim mjestima bio tamniji, crvene boje, a na nekima svjetliji, više narančast.

Na bočnim stranama tabernakula, iznad tankog sloja tutkalno-kredne preparacije, nalazio se sloj plave boje s vezivom na vodenoj osnovi. Plava je boja bila premazana šelakom pa je poprimila zelenkasti ton. Oštećenja su bila zapunjena kitom. Iznad tog sloja nalazio se se sloj tamnog okera koji se lako skidao vodom. Posljednji je premaz bilo umjetno zlato. Boja je bila odignuta i ispucala.

Poleđina tabernakula bila je oker-žute boje, ali su se vidjeli tragovi modrozelene boje i prijašnje pozlate.

U unutrašnjost tabernakula, na nekim se mjestima vidio prvi sloj plavozelene boje. Bio je dobro očuvan. Lijeva, desna i gornja strana "spremišta" bili su plave boje. Poleđinska je daska u novije vrijeme bila prebojana imitacijom zlata.

S unutrašnje strane vratašaca, iznad sloja tutkalno-kredne preparacije, nalazio se sloj svjetloplave boje, a iznad njega šelak. Oštećenja bojanog sloja bila su zapunjena. Kit je na nekim mjestima bio i do pet milimetara debeo. Iznad toga se nalazio sloj plavozelene boja, a iznad njega sloj pariško plave (vjerojatno vodena boja). Posljednji je sloj imitacija zlata.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat

Ispitivanje poprečnih presjeka uzoraka slikanog sloja. Poprečni presjeci uzoraka slikanog sloja ispitani su pod mikroskopom i  fotografirani. Ispitivanjem je potvrđeno da objekt ima tri sloja boje: izvorni oslik/pozlatu i dva preslika.

Učvršćivanje nestabilnog slikanog sloja (podljepljivanje). Za stabilizaciju odignutog sloja preparacije i pozlate korišteno je zečje tutkalo (3,5 %). Tutkalo se nanosilo preko japan-papira i zagrijavalo toplim glačalom preko Melinexa.

Čišćenje. U dogovoru s nadležnom konzervatoricom, mr. sc. Zoraidom Demori Staničić, odlučeno je da će se odstraniti svi preslici i prezentirati izvorni izgled umjetnine. Zadnji preslik, tekuće tehničko zlato, najbolje se uklanjao komercijalno dostupnim sredstvom za skidanje uljanih preslika (Desol). Sloj tamnosmeđe kazeinske boje, koji se nalazio ispod njega, nije se mogao odstraniti kemikalijama [2]. Boje u kazeinskom mediju mogu se ukloniti samo mehanički, skalpelom. Tehničko zlato u prahu iznad sloja originalne pozlate uklanjalo se acetonom.

Zbog kazeinske boje čišćenje se uglavnom vršilo mehanički, pomoću skalpela. Debljina skinutog sloja (preslik s kitom) ponegdje je iznosila 7 do 8 mm. Na ovaj su način odstranjeni svi slojevi do tehničkog zlata u prahu. Taj se sloj čistio acetonom ili Desolom, a za neutralizaciju je korišten White Spirit.

Kako se preslik uklanjao, na površini tabernakula sve su se više otkrivala oštećenja uzrokovana djelovanjem drvnih insekata. Desna strana tabernakula bila je oštećenija od lijeve. Sloj tutkalno-kredne preparacije i izvorne pozlate bio je jako oštećen. Ponegdje su nedostajali zlatni listići, negdje nije bilo bolusa, a na nekim su mjestima oštećenja sezala do drvenog nositelja.

Rekonstruiranje nedostajućih dijelova. Rekonstruktivni zahvati izvedeni su samo na mjestima gdje je drveni nositelj bio manje oštećen, primjerice oko čavala. Za rekonstrukciju manjih oštećenja korištena je dvokomponentna smola Araldit 427-1 i Araldit 427-2. Tamo gdje je nedostajao veći dio drvenog nositelja, rekonstrukcije se nisu izvodile.

Rekonstruiranje preparacije unutar oštećenja. Na oštećena mjesta nanesena je topla otopina zečjeg tutkala (7-9 %), a potom tutkalno-kredna preparacija (8%) u nekoliko slojeva. Brušenjem preparacije nastojalo se imitirati originalnu tekstura površine.

Retuširanje. Na prednju stranu tabernakula nanesena je oker boja dobivena miješanjem pigmenata  u prahu [3] sa zečjim tutkalom (3 %). Kako bi se imitirao izvorni bolus, na tu je podlogu nanesen sloj novog bolusa, kombinacija dviju nijansi [4]. Po potrebi su se dodavali Kremerovi pigmenti u prahu. Za retuširanje pozlate korišteno je 23,5 karatno zlato u prahu s otopinom gumiarabike (1 : 3) kao vezivom. Oštećenja na bočnim stranama tabernakula retuširana su akvarelnim bojama Winsor & Newton.

Poliranje. Zlato je polirano ahatima. Rekonstruirani su ukrasi izvedeni punciranjem.

Lakiranje. Bočne strane tabernakula lakirane su mat lakom. (Korišten je Maimerijev Vernice finale opaca br. 674. Na prednjoj strani tabernakula, pozlata je zaštićena otopinom Paraloida B-72 u toluenu.

Bilješke

[1] Tabernakul je ormarić u koji se odlaže piksida ili ciborij s posvećenim hostijama.

[2] Za pokusno čišćenje korišteni su: Desol, alkohol, amonijak, aceton, dimetilformamid.

[3] Korišteni su: Kremerov francuski oker br. 40070, Kremerov francuski oker br. 40080 i Kremerov talijanski zlatni oker br. 40220.

[4] Assiette A Dorer Le Franc jaune yellow, Assiette A Dorer Le Franc rouge red.

Objavljeno: 3. ožujka 2003.

Posljednja izmjena: 15. listopada 2011. (S. M. Sunara)

Lektorirano 21. listopada 2011. (M. Gojčeta Milić)