Čišćenje kamenih spomenika Tusculuma

There are no translations available.

Ela MRDULJAŠ, Marija ANČIĆ (Konzervacija-restauracija kamena, III. godina)

MENTOR: Ivo Donelli, pred. (voditelj specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju kamena)

S A Ž E T A K

Kameni spomenici i fragmenti na kojima je obavljen konzervatorsko-restauratorski zahvat nalaze se u vrtu Tusculuma, zgrade smještene na Manastirinama u Saloni. Predmeti koji su čišćeni bili su: kamena česma, dva kamena stola s po četiri klupice i jedna kamena klupa. Metoda rada određena je s obzirom na vrstu i stupanj onečišćenja. Metoda suhog i mokrog mikropjeskarenja korištena je kod odstranjivanja inkrustracija na česmi i manjeg stola sa četiri klupice te za uklanjanje lišajeva na većem stolu. Grafiti s lica česme i klupe uklonjeni su suhim mikropjeskarenjem.

Povijesno-umjetnička bilješka (položaj, opis, datacija)

Tusculum se nalazi na Manastirinama; za posjetitelja salonitanskih starina najvrjednijem i najzornijem, pa i najbolje uređenom, istraženom i održavanom kompleksu. Don Frane Bulić dao ga je sagraditi u povodu Prvoga kongresa za starokršćansku arheologiju koji je održan 1894. godine u Solinu i Splitu. Taj je kongres održan u nazočnosti i uz sudjelovanje tada najuglednijih svjetskih znanstvenika koji su proučavali starokršćansko razdoblje. Zgrada je trebala poslužiti kao sjedište arheološkim ekipama koje u Solinu istražuju, te kao mjesto za rekreativne i znanstvene susrete. Upravo je zbog toga Bulić dao zgradi ime Tusculum, oponašajući glasovitoga Cicerona, odnosno ime njegovoga ljetnikovca u Tusculumu pokraj Rima. Zgrada je sagrađena u duhu onoga doba, pa je u nju ugrađen velik broj različitih fragmenata, a u vrtu je i česma napravljena od fragmenata nekadašnjeg zvonika splitske romaničke katedrale (Sl.1).

Na zapadnoj strani ograđenog prostora Manastirina, ispod čempresa, nalazi se grob don Frane Bulića, koji počiva u neposrednoj blizini salonitanskih mučenika. Natpis na sarkofagu koji je pokojnik dao uklesati za života, kada je napunio peto desetljeće, glasi: "Hoc in tumulo iacet Franciscus Bulić (...) sevans reverenda limina sanctorum." ("U ovome grobu počiva F. Bulić (...) čuvajući časne ostatke svetaca."). Sastavio ga je sam Bulić nadahnjujući se pojedinim salonitanskim kršćanskim nadgrobnim natpisima.

Tusculum danas uglavnom služi svrsi za koju ga je Bulić sagradio; u njegovu je prizemlju mala memorijalna zbirka koja podsjeća na uglednoga arheologa i na njegovo doba. Tu je djelomično obnovljen ugođaj s autentičnim namještajem iz Bulićeva vremena, a u vitrinama su neki od osobnih Bulićevih predmeta i spisa. Na katu su sobe u kojima borave i rade stručnjaci arheoloških ekipa koji obrađuju i istražuju solinske spomenike.

Predmeti koji su čišćeni nalaze se na južnoj strani Tusculuma, u vrtu zgrade. Kamena česma ima pravokutan tlocrt. Na prednjem dijelu nalazi se skulptura koja prikazuje muško lice čija su usta slavina. Okružena je četirima osmerokutnim stupovima bez ikakve dekoracije, a ona je sama jednostavno izrađena. I na bočnim dijelovima vlada slična jednostavnost gdje je sav ukras koncentriran na površini između polustupova (Sl. 2)

Prvi od dva spomenuta stola manji je i kružnog oblika. Oko njega se nalaze četiri kamene klupice (Sl. 3). Drugi stol je pravokutan, također s četiri klupice.

I česma i stolovi s klupicama izrađeni su od vapnenca. Kamena klupa, rađena dijelom u mramoru, a dijelom u vapnencu, jednostavnog je oblika i bez ukrasa (Sl. 4).

Opis zatečenog stanja

Česma je tijekom godina dobila prirodnu patinu, ali su na određenim mjestima primijećene tamne kore nastale zbog utjecaja atmosferilija. Osim što ga nagrđuju, te su tamne kore i štetne za kamen jer sadrže gips i druge topljive soli. Gips se, naime, kao vodotopljiva sol u vlažnim uvjetima otapa i ponovo kristalizira u porama kamena gdje bubri i stvara visoke hidratacijske i kristalizacijske tlakove pa razara strukturu kamena. Zbog toga inkrustacije s gipsom treba odstraniti, a ostatke gipsa kemijskim putem pretvoriti u netopljive i neštetne produkte. Druga vrsta oštećenja bili su grafiti na muškom licu (Sl. 5).

Na kamenim stolovima i klupama zatekli smo samo lišajeve. Lišajevi nastaju zbog velike vlage. Osim što nagrđuju spomenike, štetni su jer izdubljuju rupice u kamenu što dovodi do ljuštenja slojeva kamena. Njih je bilo potrebno ukloniti jer gusti splet rupica u kamenu može dostići dubinu od nekoliko milimetara do dubina koje se mjere u centimetrima, pa na tim mjestima kamen počinje brže propadati pod djelovanjem atmosferilija.

Na mramornoj klupi jedina onečišćenja bili su grafiti, pa je klupa očišćena iz estetskih razloga.

Konzervatorski zahvat i prijedlog zaštite

Kod svakog čišćenja bilo je potrebno poštivati izvornu kamenu površinu s patinom koja je nastala tijekom godina. Preventivna konsolidacija nije bila potrebna jer nisu postojali nestabilni dijelovi kamena, što je veoma utjecalo na metodu čišćenja koja je odabrana. Prije samog čišćenja podrobno je proučena površina, tekstura i boja kamena kako bi se odredila adekvatna metoda rada.

Prvo smo započeli rad na česmi uklanjanjem grafita. To je predstavljalo malo veći problem, koji je ovisio tome koliko su pore kamena bile upojne, pa smo iz tog razloga napravili sonde. Koristili smo aceton i nitro-razrjeđivač koji su se pokazali kao neadekvatna sredstva jer je površinski sloj omekšavao, a boja je dublje prodirala u pore kamena i širila se. Zbog toga smo se, a nakon sondiranja, odlučili na suho mikropjeskarenje koje se pokazalo uspješnim (Sl. 6).

Skidanje inkrustracija započeli smo najblažom tehnikom: ispiranjem vodom pod određenim tlakom pomoću miniwasha. Ta tehnika nije uspješno skidala tamne kore. Stoga smo napravili sonde mikropjeskarenjem koje se pokazalo uspješnim. Tamne kore na bočnim i na stražnjoj strani uklonili smo mokrim pjeskarenjem većim granulatom (Sl. 7).

Ovi su postupci zahtijevali najveći oprez, osobito na prednjoj, reljefnoj strani. S obzirom na činjenicu da se objekt nalazi na otvorenom i da su oštećenja bila uzrokovana uglavnom vlagom i vremenskim prilikama, bilo bi poželjno izvršiti hidrofobiranje. To je postupak koji čini površinu kamena vodoodbojnom tj. cilj mu je da ispuni pore kamena naslagama netopivima u vodi. U tu svrhu koriste se neka ulja, voskovi i metalni stearati. Među brojnim vrstama vodoodbijača koji se mogu naći na tržištu najcjenjeniji su silikonski vodoodbijači.

Kamene stolove i klupice čistili smo naizmjenice suhim i mokrim pjeskarenjem. Tu nije bilo većih opasnosti od oštećenja jer je površina jednostavno klesana, bez ukrasa i finih detalja (Sl. 8 i Sl. 9). Unatoč tome, pjeskarenju smo pristupili pažljivo, čisteći u smjeru u kojem je kamen klesan kako bi što manje oštetili površinu kamena. I u ovom slučaju bilo bi preporučljivo hidrofobiranje.

Zaključak

Ovdje su izvedeni primarni zahvati na konzervaciji kamenih spomenika. Općenito, sve kamene površine moraju prvo biti očišćene od životinjskih i biljnih nametnika, oslobođene štetnih soli, konsolidirane i učinjene vodoodbojnima. Sekundarni zahvat bilo bi natkrivanje spomenika u zimskom razdoblju, no s obzirom na naše podneblje to nije potrebno.

Objavljeno: 25. veljače 2004.