S A Ž E T A K

Skulptura se čuva u crkvici sv. Nikole, smještenoj na najvišem vrhu otoka Hvara (628 m). Crkvica se prvi puta spominje u zapisima 1459. godine. Tijekom povijesti više je puta uništavana udarima gromova, ali je uvijek redovito obnavljana.

Skulptura sv. Nikole nalazi se na oltaru. Prema podacima hvarskog povjesničara Joška Kovačića, oltar je nastao oko 1770. godine. Župljani Svete Nedjelje 1847. godine prenijeli su skulpturu u svoju župnu crkvu, iz koje je svečano vraćena 1958. godine. Crkvica je nedavno potpuno obnovljena prema projektu Anite Gamulin iz Konzervatorskog odjela u Splitu.

Nakon što su započeli radovi na obnovi crkvice, odlučeno je da se i skulptura restaurira. Zahvat je obavljen u radionici za konzervaciju–restauraciju kamena Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.

Skulptura prikazuje svetca kao biskupa u pojednostavljeno oblikovanoj biskupskoj odori koja je oblikovana kao zatvoren volumen raščlanjen samo na području ruku odmaknutih od tijela. Leđa su klesana ravno, što potvrđuje da je skulptura bila smještena uza zid, odnosno u nišu. Svetac u desnoj ruci drži pastoral iskovan od željezne šipke. U lijevoj ruci drži knjigu na kojoj su tri kugle. Fizionomija skulpture je zanemarena, lik je neproporcionalan. Lice je staračko, kruto modelirano, izražajnih očiju i upalih obraza. Izraz lica je ukočen. Na temelju ikonografskih i stilskih analiza može se zaključiti da je kamena skulptura sv. Nikole nastala u radionici nekog anonimnog dalmatinskog kipara koji koristi elemente skulpture XVII. i XVIII. st. i pod utjecajem dvaju kamenoklesarskih obitelji koje su u to vrijeme djelovale u Dalmaciji, Bokanića i Macanovića.

Skulptura je isklesana od vapnenačkog kamena i zatečena u potpunosti polikromirana. Analizom je utvrđeno da je riječ o akrilnim bojama, odnosno recentnoj intervenciji.

Zadatak je bio postupnim čišćenjem utvrditi postojanje prijašnjih tragova polikromije te odrediti njenu postojanost i vrijednost. Čišćenje je započeto pranjem vodom, zatim vodom pod pritiskom, što je dalo polovičan rezultat. Boja se s glatkih dijelova uklonila, ali se zadržala na teško dostupnim mjestima i dijelovima gdje je kamen grubo klesan. Na nekim dijelovima pojavili su se tragovi prijašnje polikromije.

Utvrđeno je da se prijašnja polikromija većim dijelom oljuštila, ali je prije desetak godina poslužila kao predložak za ponovno bojenje skulpture akrilnim bojama. Nakon konzultacija s mr. sc. Zoraidom Demori-Staničić i prof. Ivom Donellijem zaključeno je da ti ostaci boje nemaju povijesno–umjetničku vrijednost te da ih se može ukloniti.

Pokusno čišćenje izvedeno je acetonom, no nije postignut željen rezultat. Korištena je metoda mikropjeskarenja fino prosijanim mramornim prahom kao abrazivom. Rezultati su bili zadovoljavajući.

Skulpturu nije bilo potrebno konsolidirati jer je kamen dobro očuvan. Metalni štap očišćen je od korozivnih naslaga kemijsko–mehaničkim postupkom: namakanjem u Anticoru i čišćenjem metalnim četkama.

Nakon završetka konzervatorsko–restauratorskih radova skulptura je vraćena u crkvicu sv. Nikole na otoku Hvaru.

Sl. 1 Crkva sv. Nikole

Sl. 2 Zatečeno stanje

Sl. 3 Skulptura nakon pranja vodom. Detalj: Ispod zelenog sloja boje nazire se žuta boja starijeg bojanog sloja