Centar za specijalizaciju u konzervatorskoj struci ("Centro Europeo di Venezia per i mestieri della conservazione del patrimonio architettonico") nalazi se na otoku San Servolo u Veneciji, udaljenom deset minuta vožnje vaporettom od Trga svetog Marka. Centar svake godine organizira tečaj 'Maestro' koji traje tri mjeseca. Program se sastoji od sedam tjedana prakse i šest tjedana teorijskih predavanja. Uz tromjesečni tečaj centar organizira i dvotjedne intenzivne tečajeve: dokumentacija, klesanje, pozlata, izrada kalupa, izrada alata, tehničko crtanje i dr.

Tromjesečni tečaj održan 2003. godine odnosio se na konzervaciju različitih materijala korištenih u arhitekturi: kamena, metala, drva, štuko i fresko tehnika. UNESCO je dodijelio tri stipendije mladim restauratorima iz Hrvatske, a na poziv su se odazvali Vinko Pešorda, Siniša Muštra i Lena Krstulović. U izvještaju donose program tečaja i opis obavljenih radova.

PIŠE: Siniša Muštra

Centar se nalazi na otoku San Servolo u Veneciji koji je deset minuta vožnje vaporettom udaljen od Trga svetog Marka. Svake godine organizira tečaj 'Maestro' koji tri mjeseca. Uz to organizira i dvotjedne intenzivne tečajeve: dokumentacija, klesanje, pozlata, izrada kalupa, izrada alata, tehničko crtanje…

Tromjesečni tečaj 'Maestro' 2003. godine odnosio se na konzervaciju različitih materijala korištenih u arhitekturi: kamena, metala, drva, štuko i fresko tehnika. Tečaj je koncipiran tako da sadrži četiri tjedna teorijskih predavanja za sve sudionike. Predavanja su pokrivala područja etike konzervacije, međunarodne povelje, tehnike građenja kroz povijest, kemije, statike i sl. Četiri tjedna praktičnog rada u radionicama s različitim sadržajima ovisno o materijalu; primjerice radionica za konzervaciju kamena obradila je tehnike klesanja, izrade kalupa, patologije kamena, dokumentacije i fotografije, i tri tjedna konzervatorsko-restauratorskih zahvata na terenu. Na samom kraju tečaja je tjedan dana testova i usmenih ispita. Radni jezik bio je engleski.

Predavanja i vježbe su održavali stručnjaci s područja konzervacije iz čitave Europe. Navedimo samo neke; teoriju konzervacije dr. Jukka Jokilehto, izrada tehničkih nacrta u dokumentaciji arh. Franco Toniolo, izrada kalupa André Zehrfeld, povijest tehnika građenja prof. Echert i arh. Amendolagine i drugi. Voditelj radionice za konzervaciju kamena bio je Giovanni Starzzabosco.

Tečaj je pohađalo trideset ljudi iz raznih dijelova Europe. Autor teksta je pohađao tečaj konzervacije kamena zajedno s kolegama iz Hrvatske; Lenom Krstulović (studentica IV. godine konzervacije-restauracije kamena na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu) i Vinkom Pešordom (Restauratorski zavod u Zagrebu), zahvaljujući stipendijama UNESCO-a.

Smještaj i hrana organizirani su na San Servolu, kao i teorijska i praktična nastava, dok se terenski rad odvijao u armenskom samostanu na otoku San Lazzaro. U sklopu teorijskih predavanja organizirane su jednodnevne i višednevne stručne ekskurzije u Veneciju, Vicenzu i Firencu.

Tijekom praktične nastave konzervacije kamena obavili smo slijedeće zahvate: 

- na lijevom oltaru u crkvi armenskog samostana na San Lazzaru čišćenje sa smjesom AB 57 uz upotrebu papirnih pulpi, mehaničko čišćenje ostataka cementne žbuke, lijepljenje dijelova, nove štukature, zahvate konsolidacije;

- na velikom mramornom stolu u istom samostanu, čišćenje vodom od prljavštine, rekonstrukcija štukatura, konsolidacija i injektiranje;

- sastavljanje i lijepljenje ranokršćanske mramorne ploče s natpisom iz rimskih katakombi.

Svi su zahvati dokumentirani. Također smo napisali prijedlog za konzervatorsko-restauratorske zahvate na dvjema kamenim skulpturama na sjevernoj fasadi samostana. Taj je elaborat prezentiran Konzervatorskom zavodu u Veneciji.

Po završetku tečaja sudionicima koji su uspješno završili program uručeni su certifikati o osposobljenosti za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova. 

PIŠE: Lena Krstulović

U Veneciji se svake godine odrzava tečaj specijalizacije u restauraciji kamena, metala, drva, stucco i zidnog slikarstva. Ove je godine UNESCO dodijelio tri stipendije mladim restauratorima Hrvatske, a na poziv su se odazvali Vinko Pešorda, Siniša Muštra i Lena Krstulović.

Program se sastojao od sedam tjedana prakse i šest tjedana teorije. Teorijski dio je obuhvaćao sljedeće predmete: Koncepti restauracije (prof. Gheroldi), Povijest konzervacije (prof. Jokilehto), Restauratorske povelje (prof. Jokilehto), Tehničko crtanje (prof. Toniolo), Fotografija (prof. Chinellato), Povijest tehnika gradnje (prof. Echert), Dokumentacija (prof. Alberti) i Kemijska degradacija (prof. Rosano).

Prvi dio praktičnog dijela se odvijao u radionici, gdje smo radili reprodukciju u kamenu (prof. Geith) i lijevali gipsane i silikonske kalupe (prof. Zehrfeld). S profesorom Strazzaboscom, s kojim smo radili restauratorsku praksu, imali smo tjedan dana rada u radionici gdje smo bavili postupkom lijepljenja kamena tehnikom depresije tekućim smolama, impregniranje pod tlakom, postavljanje spona od nehrđajućeg čelika s tekućim olovom te testove raznih žbuka za popravak dijelova koji nedostaju.

Restauratorski radovi su morali biti obavljeni na dva kipa smještena na otoku San Lazzaro na fasadi armenskog samostana. Nakon što je utvrđeno da se oni nalaze u vrlo lošem stanju i da zbog nedostatka vremena nije moguće izvršiti zahvat, napravljena je samo vrlo detaljna dokumentacija i projekt za buduću restauraciju. Kako su kipovi smješteni u nišama i leđima priljubljeni uz zid, dakle nisu dostupni sa svih strana, nije ih bilo moguće u cijelosti in situ konsolidirati.

Da bi se takva intervencija obavila sa svih strana, bilo je potrebno kipove pomaknuti. Kako to nije bilo izvedivo, prihvatili smo se lijevog baroknog oltara u crkvi armenskog samostana na San Lazzaru. Nakon izrade detaljne dokumentacije započeli smo s čišćenjem papirnom pulpom i AB57 te smo mehanički uklonili cement s kojim su u prijašnjoj, lošoj intervenciji bile zapunjene neke fuge i zakrpe. Kako bismo bili sigurni da nije ostalo kemijskih produkata, oltar je ispran destiliranom vodom. U sljedećoj fazi zapunjene su fuge i dijelovi koji su nedostajali. Središnji dio oltara bio je odlijepljen od jezgre pa smo ga konsolidirali injektiranjem smjese AC33, vapna i vode. U završnoj fazi napravljena je impregnacija kao zaštitni sloj, a pod je premazan voskom.

Napravljena je i restauracija rimskog natpisa nađenog u katakombama od parskog mramora. Naime, natpis je bio razlomljen u više dijelova, pa smo ga zalijepili poliesterskom smolom, ali samo s unutrašnje strane. Fuge smo zapunili i retuširali i preuredili stari okvir u kojem je ploča stajala. Restauratorski zahvat je napravljen i na mramornom stolu koji je očišćen, zapunjeni su dijelovi koji su nedostajali i zaštićen je voskom.

Za kraj tečaja bili smo dužni napraviti projekt Venecija, a naš je zadatak bio dokumentacija spomenutih kipova i projekt za buduću restauraciju.

Bili smo obavezni polagati ispite iz poznavanja materijala, povijesti tehnika gradnje i stilova, restauratorskih povelja i prakse.

Ovo dragocjeno iskustvo zasigurno će nam poslužiti u budućem bavljenju restauracijom. Ovom prilikom zahvaljujem UNESCO-u što nam je dao takvu priliku i nadam se da će je pružiti budućim generacijama.