Od 12. do 19. rujna 2003. godine održani su u Splitu seminar i radionica na temu revitalizacije povijesne jezgre grada Splita. Organizator je bila Europa Nostra, paneuropska udruga nevladinih i neprofitnih organizacija koje se bave očuvanjem kulturne baštine. Projekt je vodio dr. Lester Borley iz Edinburgha.

Za razliku od susreta koje je Europa Nostra dotad organizirala, sudionici splitskog seminara i radionice bili su mladi stručnjaci iz različitih područja zaštite kulturnog nasljeđa; arhitekti, urbanisti, arheolozi, konzervatori... Projekt je okupio 24 magistra i doktora iz 16 zemalja kojima su se, preporukom dr. Ivane Šverko, pridružile i dvije studentice Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije; Antonija Gluhan i Sagita Mirjam Sunara.

Cilj seminara i radionice bio je postizanje održive ravnoteže između konzervacije i razvoja u povijesnoj jezgri u okviru razvojnog prostorno-urbanističkog plana grada Splita. Radni timovi su trebali u općim crtama iznijeti šire strategije i raspored za poboljšavanje ili unapređenje fizičkog stanje povijesne jezgre. Strategije trebaju zadovoljavaju potrebe stanovnika jezgre i ispunjavati zahtjeve drugih građana, te posjetiocima olakšavati i/ili poboljšavati razumijevanje i doživljaj povijesne jezgre. Sve je analize trebalo temeljiti na postojećim prijedlozima revitalizacije povijesne jezgre, koje su dale nadležne ustanove, pri čemu je posebnu pažnju trebalo posvetiti onim dijelovima povijesne jezgre koje su lokalne institucije identificirale kao izrazito problematične. Trebalo je razmotriti i prikladne načine upotrebe podrumskih prostora Palače.

Sedmodnevni program započeo je nizom predavanja lokalnih stručnjaka iz područja urbanizma, arhitekture, arheologije, zaštite graditeljskog nasljeđa i sociologije. Izlagači su bili: Robert Plejić, voditelj gradskog Ureda za urbanizam, professor emeritus dr. sc. Tomislav Marasović, Maja Maroević, urbani sociolog, Duško Marasović, ravnatelj Ureda za povijesnu jezgru grada Splita, te mr. sc. Goran Nikšić, arhitekt-konzervator iz Konzervatorskog odjela Split. Svrha ovih izlaganja bila je upoznavanje sudionika s problematikom povijesne jezgre i njene revitalizacije. Kako bi se sudionicima omogućilo šire razumijevanje evolucije Splita unutar regije, organizirana su razgledavanja grada i njegove uže okolice, kao i posjeti muzejima.

S obzirom na nacionalnost i stručno iskustvo sudionici su po završetku seminara podijeljeni u tri radne grupe. Timovi su odabrali sljedeće projekte: analiza problema i mogućnosti u povijesnoj jezgri grada Splita, studija zone jugoistočno od povijesne jezgre, izvan zidina Dioklecijanove palače, te projekt revitalizacije jugoistočnog sektora Palače. Voditelji timova bili su: Miroslav Base, arhitekt, urbanist i profesor na Građevinskom fakultetu u Pragu, Robin Wade, arhitekt i dizajner, Gabor Winkler, dipl. ing. arhitekture i profesor arhitekture na dva mađarska sveučilišta, dr. Jelka Pirkovič, urbanistica i profesorica na ljubljanskom sveučilištu, dr. Pierre Laconte, ugledni urbanist iz Bruxellesa, i dr. Jaroslav Kilian, arhitekt i voditelj poslijediplomskog studija za arhitektonsko i urbanističko nasljeđe pri Akademiji Istropolitana Nova u Bratislavi. 

Projekt analize povijesne jezgre grada Splita u cjelini, identifikacije postojećih problema i pronalaženja novih mogućnosti rezultirao je idejom tzv. društvenog centra. Ovaj prijedlog naglašava važnost i potrebu uključivanja svih koji se koriste resursima povijesne jezgre (građana, lokalnih institucija, poslovnih ljudi, investitora i posjetitelja) u proces rješavanja problema i donošenja odluka. Budući da samo stalna i formalna komunikacija može dovesti do ostvarenja zajedničke vizije o harmoničnom suživotu Grada i ljudi, društveni je centar zamišljen kao mjesto razmjene informacija i ideja, edukacije građana i posjetitelja; kao sjedište nevladinih organizacija koje se bave kulturnim nasljeđem, savjetovalište za stanovnike i druge korisnike povijesne jezgre, posebice investitore itd. Motom “Ne samo kamenje, ljudi.” ovaj je tim želio istaknuti da se polazna točka generalnog plana (strategije) upravljanja, obnove i razvoja povijesne jezgre prvenstveno mora temeljiti na potrebama sudionika života povijesne jezgre i u povijesnoj jezgri.

Studija zone jugoistočno od Dioklecijanove palače, izvan zidina i povijesne jezgre, obuhvatila je prostor tržnice, Pazara i Lazareta. Ova je zona zbog neposredne blizine trajektne luke, željezničkog i autobusnog kolodvora zamijenila povijesno važniji sjeverni ulaz, tzv. Zlatna vrata, kao glavi prilaz povijesnoj jezgri. Prvu dodirnu točku posjetitelja s gradom kao prostor jake trgovačke aktivnosti karakteriziraju gust promet i velik broj uslužnih djelatnosti na relativno malom prostoru. Iako je Zelena tržnica (stari Pazar) danas izgubila velik dio svoje izvorne fizionomije i usprkos mogućnosti postojanja vrijednih arheoloških slojeva na ovom prostoru, na što upućuju u istočnim podrumima pronađeni fragmenti nepoznate građevine iz I. st., zaključak ove radne grupe bio da je ne bi trebalo uklanjati ili seliti na drugu lokaciju. Umjesto toga, veći bi se veći naglasak trebao staviti na kvalitetu ponude. Ovim se projektom predlaže bolje uređenje dijela tržnice uz istočne zidine Palače (u Hrvojevoj ulici), kao i premiještanje jednog njenog dijela čime bi se olakšao pristup gradskoj jezgri kroz Srebrna vrata, sadašnja trgovačka zona barem djelomično transformirala u pješačku i urbanu, te poboljšao vizualni dojam Palače. Za prostor Lazareta, dijela na kojem se danas nalaze zgrada lučke kapetanije, tzv. Turistička palača i parkiralište, a koji je do rušenja nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu pripadao sklopu zgrada različitih funkcija građenih i pregrađivanih od XVI. st. nadalje, predlaže se prenamjena u objekt isključivo javne namjene, primjerice informacijski centar za posjetioce (turiste) i građane.

Studija situacije u jugoistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače otkrila je niz specifičnih, međusobno povezanih problema. Opsežni radovi na rekonstrukciji istočnih supstruktura Dioklecijanove palače izvedeni šezdesetih godina prošlog stoljeća uklanjanjem nestabilnih građevina iznad njih, rezultirali su potpunim nestankom urbane matrice u ovom dijelu povijesne jezgre. Planirani projekti nisu bili realizirani, a arheološki lokalitet nije bio održavan, što je uzrokovalo stvaranje neatraktivnog prostora koji svojim posjetiocima ne nudi nikakvo objašnjenje za svoje sadašnje stanje. Strukturni problemi okolnih zgrada ugrožavaju sigurnost i pristup ovom sektoru. Usmjeravanjem pješaka kroz supstrukture Dioklecijanove palače s Rive izravno na Peristil, jugoistočni je dio Palače potpuno napušten. Usto, takva cirkulacija pješačkog prometa onemogućava jasnu interpretaciju povijesnog razvoja Palače. Otvaranjem novih sadržaja u praznim prostorijama supstruktura, povezivanjem cijelog ovog prostora s gornjim nivoom Palače vertikalnim komunikacijama, te reguliranom izgradnjom stambenih zgrada i objekata komercijalne namjene na nekoliko ključnih lokacija u ovom sektoru moguće je preusmjeriti pješačke tokove i oživiti “mrtvu” zonu povijesne jezgre. U tu je svrhu predloženo i, barem privremeno, zatvaranje podrumskog izlaza na Peristil. Nešto radikalniji pristup rješavanju problema ove zone rezultirao je i prijedlogom vraćanja Peristila na razinu koju je imao prije restauratorskih radova 1960-ih zbog olakšavanja pristupa osobama s teškoćama u kretanju.

Timovi su svoje zaključke iznijeli na završnom izlaganju posljednjeg dana seminara i radionice. Prezentaciji projekata nazočili su članovi Gradskog poglavarstva i predstavnici nadležnih ustanova u kulturi.