Inicijativom mr. sc. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela u Splitu, a u suradnji s voditeljima projekta Task Force Hrvatske matice iseljenika, u srpnju 2003. organiziran je trotjedni projekt preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split, Sagita Mirjam Sunara, apsolventica konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, i Jelena Babin, diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu.

Task Force je projekt koji od 1992. svake godine okuplja mlade ljude hrvatskog podrijetla iz cijelog svijeta i uključuje ih u aktivnosti vezane uz obnovu Hrvatske i njene baštine. Inicijativom mr. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela Split, članovi projekta Task Force su u srpnju prošle godine sudjelovali u trotjednom projektu preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split Ministarstva kulture RH, Sagita Mirjam Sunara, apsolventica konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, te Jelena Babin, diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine na Odsjeku za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu.

Vrijedna muzejska zbirka franjevačkog samostana u Zaostrogu izložena je u prizemnim prostorijama dviju samostanskih zgrada. Arhitektonski sklop samostana zbog brojnih strukturnih problema (loše izolacije temelja, cementnih fuga koje zadržavaju vlagu u zidu itd.) ne pruža zbirci stabilan i siguran okoliš. Brojni su uzroci lošeg stanja u kojem se većina izložaka nalazi: zbog nemogućnosti reguliranja mikroklimatskih uvjeta, oscilacije u vlazi i temperaturi učestale su i izrazite, izložbeni namještaj je neadekvatan, a zapuštanje muzejskog prostora i nedostatak elementarne brige za izloške traje godinama. Posebno je ugrožena etnografska zbirka koja zbog djelovanja bioloških uzročnika propadanja (moljaca i crvotočine) ubrzano propada.

Zbog financijskih, prostornih i vremenskih ograničenja te neadekvatne opreme, u sklopu projekta preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana u Zaostrogu obavljeni su tek elementarni zahvati čišćenja i dezinsekcije muzejske građe. Zahvate je, uz stručnu pomoć etnologa i povjesničara umjetnosti, vodio i nadzirao mali tim konzervatora-restauratora.

Obavljeni zahvati mogu se jednostavno opisati engleskim terminom housekeeping; tekstilni su predmeti provjetreni i pažljivo otprašeni ličilačkim kistovima, mekim četkama i metlicama. Nakon vraćanja u vitrine, uz njih su postavljene vrećice kamfora da bi se spriječilo daljnje pojavljivanje moljaca. Onaj dio predmeta od tekstila koji zbog visokog stupnja oštećenosti nije vraćen u stalni muzejski postav, evidentiran je na popisu umjetnina etnografske zbirke te pohranjen na posebno, za tu svrhu određeno mjesto. Drveni su predmeti otprašeni, očišćeni od naslaga površinske prljavštine i ostataka voska te injektirani sredstvom za dezinsekciju, tvorničkog naziva Permetar. Srebrnina je otprašena i ispolirana. Slike su otprašene, a njihovi okviri i stakla prebrisani. Sve prostorije i vitrine temeljito su očišćene. Potom su poduzete mjere za sprječavanje daljnjeg stvaranja i razmnožavanja bioloških uzročnika propadanja. Među tekstilne predmete postavljene su vrećice kamfora, a u prostorije u kojima su izloženi drveni predmeti postavljene su feromonske klopke.

Preventivna konzervacija bavi se upravljanjem uvjetima okoliša u kojem se predmeti nalaze. Podrazumijeva i obuhvaća niz mjera koje se poduzimaju kako bi se spriječio, usporio ili zaustavio proces propadanja i/ili oštećivanja predmeta, a u svrhu produživanja njihovog "vijeka trajanja".

Zbog veličine, raznolikosti i osjetljivosti ove zbirke, preventivna je konzervacija najučinkovitija metoda njenog očuvanja. Djelotvornost mjera koje će se u ovom slučaju poduzeti ovisit će o stanju okoliša u kojem se zbirka nalazi. Osiguravanje prikladnih uvjeta za njeno (o)čuvanje prvenstveno zahtijeva građevinsku sanaciju samostanskih zgrada te uspostavu režima propisnog održavanja i redovitih inspekcija.

Alarmantno stanje u kojem se ova dragocjena zbirka nalazi ogledni je primjer nepopravljive štete koju neznanje i nebriga mogu nanijeti kulturnoj baštini i neugodan je podsjetnik na goruću potrebu educiranja cjelokupne javnosti o stalnoj i primjerenoj skrbi kao temeljnom preduvjetu očuvanja kulturnog naslijeđa.