S A Ž E T A K

Na obnovi katedrale sv. Duje intezivno se radi još od 1996. godine. Započelo se sa sanacijom zapuštenog krova, a nastavilo s pripremama za čišćenje i konzervaciju kamena u kojem ima agresivnih soli (sulfata i klorida) i koji je pokriven tvrdom crnom korom prljavštine. Probe čišćenja izvedene su vodom, tj. vodenom maglicom, vlažnim oblozima, suhom abrazivnom metodom sa sodom bikarbonom, te laserom.

Nakon obnavljanja električnih instalacija, 1999. godine započeli su konzervatorski radovi na koru. U sklopu tih radova uklonjeno je recentno pjevalište, injektirani su temelji, a temeljni su zidovi utegnuti čeličnom užadi provučenom kroz desetak metara duge horizontalne bušotine ispod poda kora. Zidovi su injektirani smjesom na bazi gašenog vapna, a najoštećenija mjesta su prezidana. Na tri su razine postavljene zatege. Dotrajala krovna konstrukcija zamijenjena je novom, a pod potkrovlja izveden je od tri sloja dasaka kao ukruta protiv potresa.

Ostatak nekadašnje freske na sjevernom zidu kora saniran je opšivanjem i injektiranjem, a ostatak crteža urezanog u žbuci (sgrafitto), koji je ranije bio jedva vidljiv, pojačan je vapnenim mortom pa se sada uočava iz daljine. Zahvat su obavili restauratori dr. Branko Matulić i Tonči Borovac iz splitskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda, a s njima je radila i sada već diplomirana konzervatorica-restauratorica Ivana Muratti.

Kameni fragmenti srednjovjekovnog crkvenog namještaja koji su pronađeni za vrijeme konzervatorskih radova postavljeni su na slobodnom dijelu zida kora i tvore mali ''lapidarij'' koji svjedoči o složenoj povijesti katedrale i brojnim promjenama u uređenju njenog interijera.

Prije početka konzervatorskih radova na koru katedrale, sve su umjetnine bile evakuirane. Po završetku građevinske sanacije umjetnine su vraćene u svetište. Neke su bile obnovljene, a neke (korske klupe, primjerice) ne. Za romaničke korske klupe koje su vraćene na novi drveni podij značajno je spomenuti da su 60-ih godina prošlog stoljeća bile restaurirane i potom krivo postavljene u prostor; prilikom ove obnove vraćene su u izvorni barokni postav, a nadopunjeni su, tj. u drvu rekonstruirani i dijelovi koji su nedostajali. U kor je vraćen i obnovljeni drveni nadbiskupski tron kojega je restaurirao Gordan Gazde iz splitskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda. U toj je restauraciji sudjelovao i Davor Gazde, apsolvent konzervacije-restauracije. Iznad trona ponovno je postavljeno gotičko raspelo čime je zaokružena kompozicija istočnog zida kora. Restauriran je pozlaćeni drveni barokni luster. Na zapadna polja uzdužnih zidova, koja su nakon uklanjanja pjevališta ostala prazna, postavljeno je šest slika Mateja Ponzonija-Pončuna. Obnovljene su četiri njegove slike ("Sv. Frane Asiški", "Bl. Lovro Giustiniani", "Sv. Klara" i "Sv. Dujam") i dvije od šest slika Pietra Ferrarija ("Sveti Dujam pokrštava pogane u Saloni" i "Smrt sv. Dujma). Restauratori su bili: Slavko Alač, Stanko Alajbeg, Josip Delić i Branko Pavazza, djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Pod nadzorom splitskog Konzervatorskog odjela restauratorska radionica Sansovino S. N. C. iz Venecije obavlja restauraciju gotičkih kapela iz XV. stoljeća u splitskoj katedrali (ta je restauratorska tvrtka obavila i nedavno dovršenu restauraciju kapele bl. Ivana Orsinija u trogirskoj katedrali). Zahvat sponzorira Venetian Heritage Inc. Venezia-New York. Voditelj restauratorskih radova je Toto Bergamo Rossi, a radove izvode Michela Casini i Vanessa Minuto. S njima surađuju i studentice III. godine konzervacije-restauracije Miona Miliša i Lena Krstulović. Trenutno se zahvati obavljaju na kapeli sjeverno od glavnog oltara. Ova je kapela posvećena sv. Stašu i djelo je Jurja Dalmatinca, a nastala je kao pandan južnoj kapeli koju je podigao Bonino iz Milana i čije je obnova u planu za 2003. godinu. Čisti se kamen koji je prekriven prljavim naslagama prašine i čađe od dima svijeća, zbog kojih su skulpture i arhitektonski ukrasi postali nečitki. Na puno su mjesta na oltarima, posebno na onom sv. Staša, vidljivi tragovi izvorne polikromije. Nakon čišćenja prašine i uklanjanja nečistoće, slijede površinsko fiksiranje i injektiranje oštećenog kamena, pranje i čišćenje oblozima s vodom i amonijevim karbonatom, uklanjanje soli i neadekvatnih zakrpa od morta, stabilizacija kamena i boje, ispunjavanje pukotina, slikarska integracija bojanih površina, konsolidacija i završna zaštita najteže oštećenih kamenih površina.

Vezano uz kapelu sv. Dujma, važno je napomenuti da je kroz povijest doživjela nekoliko temeljitih obnova. Nakon što je tijekom arheoloških istraživanja 1958. godine uklonjen barokni antependij, pronađen je mramorni sarkofag s prikazom Dobrog Pastira i u njemu još jedan manji sarkofag s natpisom o prijenosu relikvija sv. Dujma iz Salone. Na svodu ciborija, ispod baroknih platna i premaza sive vapnene boje, pronađene su i freske kasnogotičkog slikara Dujma Vuškovića s prikazom četvorice evanđelista. Te su freske 1998. godine očišćene, konzervirane i prezentirane.

Započelo se i s čišćenjem unutrašnjost katedrale; čistit će se sve osim kupole, a zahvate obavljaju bivši studenti Likovnog odjela Umjetničke akademije (dipl. konz.-rest. Evelin Jurić, Zrinka Bočina, ...).

Na bečkoj Visokoj školi za primijenjenu umjetnost restaurirana je vrijedna srebrnina iz riznice katedrale, a veći broj drugih umjetnina iz te riznice popravljen je i očišćen. U tijeku je restauracija Gospinog ciklusa Marka Capogrossa iznad Morlaiterovog oltara sv. Duje koju vodi Žana Matulić-Bilač iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela u Splitu. Na tom projektu sudjeluju i neki sadašnji i bivši studenti Likovnog odjela splitske Umjetničke akademije; Lana Lalić, Nevena Krstulović, Zrinka Stermšek, Ivana Šarić, David Milić i Jasmina Beneta. Izvođenje retuša nadgleda ugledni firentinski restaurator Stefano Scarpelli.

U bliskoj budućnosti planira se čišćenje portala katedrale laserom.

Palača Grisogono na Peristilu
Po svom položaju na uglu Peristila i Krešimirove ulice i po svojim arhitektonskim vrijednostima, koje su nakon nedavnog otkrića izvornih drvenih kasetiranih gotičkih stropova iz XV. stoljeća značajno porasle, palača Grisogono ubraja se među najznačajnije spomenike stambenog graditeljstva u Splitu.

Pod vodstvom restauratorice Ivane Svedružić-Šeparović iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela, dovršena je restauracija drvene polikromirane gotičke tavanice iznad prvog kata. U sklopu restauratorskih radova u izvedbi kojih su sudjelovali i neki završeni studenti Likovnog odjela splitske Akademije, izvršeni su sljedeći zahvati: demontaža stropa, čišćenje greda, letvica i dasaka, dezinsekcija i kosolidacija drva, nadomiještanje propalih i nestalih dijelova drvene građe, čišćenje nečistoće i preslika, konzervacija i rekonstrukcija originalnog oslika u tehnici tempere, ponovna montaža stropa. Isti se zahvati obavljaju i na tavanici iznad drugog kata palače.

Od konzervatorsko-građevinskih radova izvedeni su konstruktivna sanacija kamenih zidova i konstruktivna sanacija drvenih grednjaka iznad prvog i drugog kata (izvođač radova bila je tvrtka ‘Pisa Trade’), a upravo se dovršava rekonstrukcija krovišta.

Restauratorske zahvate čišćenja, rekonstrukcije oštećenih elemenata kamenih monofora (njih četiri) i jedne bifore, te konzervacije kamena u sklopu prakse tijekom treće godine studija obavili su studenti Nikola Luša i Ivan Sikavica pod vodstvom restauratora Marina Barišića iz splitskog odjela HRZ-a.

Konzervirana je žbuka na pročelju građevine. Postojalo je nekoliko slojeva, a odlučeno je da se zadrži sve što je ''zdravo''. Kako se kod injektiranja pokazalo da živo vapno/vapneno mlijeko nema dovoljnu protočnost, korišten je gotov talijanski proizvod (smjesa na bazi vapna).

Jupiterov hram
Na Jupiterovom hramu (krstionica sv. Ivana) upravo se dovršava prva faza restauracije. Pomoću specijalne dizalice koju je dopremila i montirala tvrtka ‘Brodosplit dizalice’ demontirani su i ponovno montirani kameni blokovi zapadnog zabata. U kripti i u krstionici tvrtka 'Spegra' je montirala potpornu skelu kojom je konstrukcija kamenog svoda osigurana od pomicanja za vrijeme radova. 'Spegra' je izvela sve radove na zapadnom zabatu, kao i fugiranje i injektiranje pročelja.

Izvedene su probe čišćenja laserom na dijelu sjevernog vijenca hrama (izvođač je bila francusko-hrvatska firma iz Dubrovnika 'Quélin – Građevinar').

Prvo su izvađeni ostatci dotrajalih željeznih trnova i kopči koji su bili zaliveni olovom izvađeni. Oni su zamijenjeni novim spojnim elementima od nehrđajućeg čelika, koji su također na tradicionalan način zaliveni olovom. Potom se prišlo rekonstrukciji kamenih dijelova koji su nedostajali. Veća oštećenja kamenih blokova tj. lomovi nastali zbog ekspanzije željezne hrđe i koncentracije napona, osobito na jugozapadnom uglu ispod velikog ugaonog bloka vijenca, sanirana su na tradicionalan način tašelima od bračkog kamena (''veselje''). Nakon što su tašeli montirani, kamena je plastika na licu mjesta dorađena klesanjem tradicionalnim alatima. Jedan je blok kamenog vijenca na sjevernoj strani zbog dotrajalosti kamena u potpunosti zamijenjen. Klesarski su dio posla obavili brački klesari iz Pučišća, zaposlenici tvrtke 'Stipe'.

Zbog zahvata na sjevernom dijelu zapadnog zabata bilo je potrebno privremeno demontirati dio stambene zgrade koji je obuhvatio sjeverozapadni ugao hrama. Ugaoni blok zabata bio je velikim dijelom otučen, a njegova je rekonstrukcija povjerena studentima IV. godine Nikoli Luši i Ivanu Sikavici. Odlučeno je da se rekonstrukcija izvede u mortu (korišten je tzv. bizek). Naime, izrada tašela u kamenu zahtijevala bi žrtvovanje i gubitak znatnog dijela originalnog kamena, budući da je prilikom izrade kamenih tašela potrebno zasjeći original. Osim toga, taj će dio po završetku radova ponovno biti ugrađen u susjednu kuću i tako će biti zaštićen od atmosferilija. Uostalom, osnovni razlog zbog kojeg se uopće prišlo izradi toga tašela bio je estetski pa nije bilo potrebe da se kao materijal koristi kamen. Ovaj zahvat je značajan i zato jer Dalmaciji nemamo dugu tradiciju i veliko iskustvo u korištenju morta prilikom restauracije kamena.

Nakon što je skinuta potporna skela, u unutrašnjosti Jupiterovog hrama izrađeno je nekoliko tašela, i to uglavnom mortom. Željezne kopče s vijenca koje su nedostajale (vjerojatno su bile ukradene u srednjem vijeku jer su olovo i željezo bili skupi) zamijenjene su nehrđajućim spojnim elementima.

Zlatna vrata
Nakon padanja kamena koji je u alarmantno lošem stanju, na Zlatna vrata postavljena je skela. U bliskoj se budućnosti planira dovršetak dokumentacije postojećeg stanja nakon čega će se prići izvođenju složenih konzervatorsko-građevinskih i restauratorskih radova na kamenu.

Peristil
Radove na obnovi Peristila vodi zagrebački odjel Hrvatskog restauratorskog zavoda. U planu je čišćenje i konzerviranje kamena koji je napuknut, soli se i prekriven je slojem prljavštine. Prisutni su i brojni statički i konstruktivni problemi (oslabljeni temelji statički ugrožavaju jedan od stupova). Osim što je za generalno loše stanje Peristila krivo neodržavanje, problem je u načinu na koji je prije kojih stotinjak godina cijeli Peristil demontiran i saniran. Tom prilikom pojedini zahvati nisu bili dobro izvedeni pa je sada potrebno popraviti posljedice te loše izvedbe i učinka kojeg je ona imala na već u to vrijeme problematičan kamen.

Istočne terme
Prilikom obnove privatne kuće jugoistočno od kora katedrale, u iskopinama su pronađeni ostaci istočnih Dioklecijanovih termi. Oni su arheološki istraženi i čekaju prezentaciju. Postavljena je betonska ploča poda prizemlja ispod koje se može proći, tako da će lokalitet biti dostupan javnosti.

Sl. 1 Probe čišćenja kamena uz glavni portal katedrale sv. Duje. U kamenu prekrivenom tvrdom crnom korom prljavštine utvrđeno je prisutstvo agresivnih soli

Sl. 2 Detalj očišćenog kamena na bočnom portalu katedrale. Probe čišćenja izvedene su vodenom maglicom, vlažnim oblozima, suhom abrazivnom metodom sa sodom bikarbonom, te laserom koji je pokazao najbolje rezultate

Sl. 3 Pogled na sjeverni zid kora katedrale nakon sanacije, započete 1999. godine

Sl. 4 Pogled na palaču Grisogono na uglu Peristila i Krešimirove ulice prije početka konzervatorsko-građevinskih i konzervatorsko-restauratorskih zahvata

Sl. 5 Dio istočnog pročelja palače Grisogono tijekom radova

Sl. 6 Dokumentiranje otkrivenih izvornih drvenih kasetiranih gotičkih stropova iz XV. stoljeća u palači Grisogono

Sl. 7 Restauracija drvene polikromirane gotičke tavanice iznada prvog kata palače Grisogono. U restauraciji su pod vodstvom Ivane Svedružić-Šeparović iz Konzervatorskog odjela Split sudjelovali i neki završeni studenti Likovnog odjela Umjetničke akademije

Sl. 8 U sklopu praktikuma na trećoj godini, a pod vodstvom restauratora Marina Barišića iz splitskog odjela HRZ-a, studenti Nikola Luša i Ivan Sikavica izveli su konzervatorsko-restauratorske zahvate na četirima monoforama i jednoj bifori palače Grisogono

Sl. 9 Pogled na Jupiterov hram prije početka radova

Sl. 10 Jugozapadni ugao zabata hrama prije početka radova

Sl. 11 Zapadni zabat tijekom radova

Sl. 12 Sjeverni dio zapadnog zabata prije restauracije. Zbog konzervatorsko-restauratorskih zahvata na njemu bilo je potrebno privremeno demontirati dio stambene zgrade koja ga je obuhvatila. Rekonstrukcija otučenog ugaonog dijela zabata povjerena je studentima četvrte godine konzervacije-restauracije specijaliziranim za izvođenje zahvata na kamenu Nikoli Luši i Ivanu Sikavici

Sl. 13 Prvi korak u rekonstrukciji zabata bilo je "izvlačenje" njegovih profila. Na "izvučene" profile precizno je ucrtan crtež svih dekorativnih elemenata koje je trebalo isklesati