Od 6. do 10. lipnja 2011. godine u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) održana je konzervatorsko-restauratorska radionica "Metode čišćenja slika" koju je vodio Richard Wolbers, istaknuti konzervator-znanstvenik i nastavnik na studiju konzervacije i restauracije Sveučilišta u Delawareu. Profesor Wolbers je kreator novog pristupa čišćenju oslikanih površina, kojim je uvelike unaprijedio konzervatorsko-restauratorsku praksu. Njegovo gostovanje u Hrvatskoj organizirale su Mirta Pavić, konzervatorica-restauratorica pri MSU-u, i Petra Kursar, konzervatorica-restauratorica pri Modernoj galeriji. Radionicu je financijski podržalo Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu.

Radionica se sastojala od jutarnjih teorijskih predavanja i popodnevnog praktičnog rada koji se odvijao u restauratorskoj radionici MSU-a. Broj sudionika radionice bio je ograničen pa je predavanja pratilo četrdeset restauratora, a u praktičnom je dijelu sudjelovalo samo dvadeset. S Odsjeka za konzervaciju-restauraciju splitskog UMAS-a u Zagreb su otputovali docent Ivica Ljubenkov, voditelj analitičkog laboratorija, asistentica Lana Kekez, koja predaje slikarsku tehnologiju i konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva, te apsolventice Kristina Krivec, Ana Dukić i Aida Grga.

Tijekom pet dana, koliko je radionica trajala, profesor Wolbers je zaokružio priču o problematici čišćenja oslikanih površina. S obzirom da je organizator događanja bio Muzej suvremene umjetnosti, naglasak je bio na čišćenju predmeta moderne i suvremene umjetnosti. Kako je većina sudionika radionice češće u doticaju s umjetninama iz ranijih razdoblja, profesor Wolbers stalno je uspoređivao ove dvije problematike. Moglo bi se reći da smo dobili 'najbolje od oba svijeta', jer su pitanja čišćenja moderne/suvremene umjetnosti i umjetnina starih majstora samo dvije strane istog pristupa.

Wolbersova teorija čišćenja

Profesor Wolbers svakom problemu pristupa jednostavno i praktično. Ipak, svakome je jasno da iza toga stoji iznimno poznavanje i razumijevanje prirode materijala s kojima se susreće i koje koristi u radu. Njegova jednostavnost i pristupačnost, kao i spremnost da odgovori na svako pitanje, ne samo da oduševljavaju, već postaju zarazni. Kompleksnu temu kemijskih procesa koji se odvijaju na umjetninama izlaže vrlo jednostavno, imajući na umu koliko prosječan restaurator poznaje prirodu materijala. U njegovom me radu osobito oduševila sistematičnost kojom je problematiku čišćenja sveo na samo četiri mehanizma: voda, emulzije ulja u vodi, emulzije vode u ulju te otapala. Uz sitne modifikacije, ova nam četiri mehanizma nude rješenje za svaki problem s kojim se možemo susresti.

Tehnike koje profesor Wolbers predlaže osiguravaju da se nakon zahvata na površini ne događaju kemijski procesi koje naše oko ne vidi, ali su jako opasni za umjetninu. Treba naglasiti da profesor Wolbers velik dio svojih metoda temelji na vodi koju modificira različitim dodatcima, reducirajući tako izlaganje štetnim kemikalijama, što poboljšava uvjete rada restauratora.

Oduševljava način na koji profesor Wolbers izlazi iz okvira restauratorske struke i rješenja traži u drugim područjima. Primjerice, veliki broj novih materijala, poput polimera i otapala nove generacije baziranih na kemiji silikona, preuzeo je iz industrije kozmetičkih preparata,.

Testiranje teorije

U popodnevnom, praktičnom dijelu radionice, svaki je sudionik mogao samostalno pripremati sredstva za čišćenje prema različitim receptima, a onda ih testirati na uzorcima slikanih slojeva koje je profesor Wolbers donio iz SAD-a. Mogu reći da mi je upravo taj praktični rad pomogao da proširim i zaokružim znanja stečena tijekom jutarnjih predavanja. Svi su sudionici mogli donijeti umjetnine na kojima trenutno rade, kako bismo zajedno došli do najbolje formule za čišćenje. Probe su izvedene na djelima iz svih razdoblja; od slike iz XVI. stoljeća do jednog od Kniferovih meandara. Sa slika su uspješno uklanjani stari lakovi, premazi i preslici složenog sastava, tvrdokorna površinska nečistoća... Osobito je zanimljiv bio ulomak oltara izvorno ukrašen vodenom pozlatom i srebrnim listićima s lazurama. Oltar je imao burnu prošlost: bio je preslikan uljenom bojom, prekriven debelim slojem čađe nastale gorenjem, a onda ponovno preslikan uljenom bojom. Pred profesorom Wolbersom našao se i fragment oltara s višestrukim preslicima koji su po sastavu i svojstvima jako slični izvornom osliku, što otežava njihovo uklanjanje tradicionalnim metodama. Zanimljiv je bio i fragment oltara preslikan izrazito otpornim brodskim bojama; odreda intrigantni i teški zadaci s kojima se susrećemo u svakodnevnoj praksi.

Osobni dojmovi

Vrlina profesora Wolbersa jest da ne mistificira ono čime se bavi i da ne pridaje dramatičnu važnost samome sebi i svojim spoznajama, što može privući svakog restauratora ovom čovjeku. Zar to nije vrlina svake osobe koja je uistinu velika, i kao stručnjak i kao osoba?! Za mene je bila velika stvar 'upasti' među četrdeset restauratora koji su imali priliku slušati njegova predavanja, a još veća provoditi popodneva u radionici MSU-a, učeći od istinskog velikana suvremene restauracije. Protekli je tjedan obilježio način na koji promatram umjetnine i struku. Možda zvuči pretenciozno, ali doista je tako. Kada upoznate osobu koja posjeduje tako visoku razinu znanja i razumijevanja složene restauratorske problematike, shvatite da je ključ uspjeha u pojednostavljivanju problema. Trebamo shvatiti uzroke da bismo naučili liječiti posljedice!

Ipak, nije mi samo profesor Wolbers učinio 'zagrebački' tjedan posebnim; jednako su me oduševili kolege koje sam susrela i upoznala na radionici. Njihov entuzijazam i strast koju gaje za posao ispunili su me energijom i motivirali za daljnji rad. Ne smijem zaboraviti ni kolegice Mirtu Pavić i Petru Kursar; od srca im zahvaljujem na izvanrednoj organizaciji. Uistinu su uspjele postići da se u njihovoj radionici osjećamo kao kod kuće.