U okviru projekta Restauracija portreta majke i oca Ivana Zajca, autorica ukazuje na važnost fokusiranja istraživačkih i metodoloških problema na fizički aspekt umjetničkog djela, čime se obogaćuju i nadopunjuju tradicionalne, povijesnoumjetničke metode te postiže cjelovitija informacija o umjetničkom djelu kao kompleksnoj cjelini. Kroz prikaz metodološkog postupka posebno se ukazuje na značaj fizikalnih i kemijskih istraživanja na polikromnim umjetninama. Informacije dobivene ovim načinom produbljuju saznanja postignuta promatranjem i mehaničkim zahvatom u samu umjetninu.

Na portretima su provedena istraživanja neinvazivnim i invazivnim metodama. Najzanimljiviji rezultat, postignut radiografijom, jest otkriće ranijeg ženskog portreta ispod portreta majke, koji, najvjerojatnije, predstavlja istu osobu. S obzirom da nije utvrđen sloj patine na donjem ženskom portretu, zaključuje se postojanje kraćeg vremenskog razmaka između završetka ranijeg i nastanka kasnijeg portreta. Rezultati elementne analize pigmenata idu u prilog tezi da su gornji portret majke i portret oca rad istog autora, dok su različiti autori ženskih portreta. Nadalje, prvotna datacija ustanovljena kronološkom procjenom, smještena oko 1820.g., ovom je metodom korigirana. Na temelju dodatnih saznanja moguće je autorstvo gornjeg majčinog i očevog portreta pripisati slikaru Ferdi Quiquerezu, što odgovara inicijalima na očevom portretu FQ886., a autor donjeg majčinog portreta ostaje nepoznat.