Sagita Mirjam SUNARA (konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, apsolvent)
 | | | ||||||
| S A Ž E T A K Inicijativom mr. sc. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela u Splitu, a u suradnji s voditeljima projekta Task Force Hrvatske matice iseljenika, u srpnju 2003. organiziran je trotjedni projekt preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana Sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split, Sagita Mirjam Sunara, apsolvent konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, i Jelena Babin, diplomirani povjesničar umjetnosti i etnolog. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu. | ||||||||
| Uvod Task Force je projekt koji od 1992. svake godine okuplja mlade ljude hrvatskog porijekla iz cijelog svijeta i uključuje ih u aktivnosti vezane uz obnovu Hrvatske i njene baštine. Inicijativom mr. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela Split, članovi Task Force-a su u srpnju prošle godine sudjelovali u trotjednom projektu preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana Sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split Ministarstva kulture RH, Sagita Mirjam Sunara, apsolvent konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, te Jelena Babin, diplomirani povjesničar umjetnosti i etnolog. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine na Odsjeku za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu. O franjevačkom samostanu sv. Marije u Zaostrogu Franjevački samostan Svete Marije u Zaostrogu najznačajniji je i najpoznatiji spomenik Zaostroga i cijelog Gornjeg makarskog primorja. Kroz pet stotina godina svoga postojanja dao je čitav niz znamenitih ličnosti od kojih je najpoznatiji fra Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.). Uz arhiv koji sadrži knjige i spise od XV. do XX. stoljeća, od velike važnosti za povijest crkve i naroda ovog kraja, franjevački samostan u Zaostrogu posjeduje još i bogatu biblioteku s oko 15 000 svezaka, botanički vrt zasađen 1968. godine, muzej osnovan 1970-ih (nakon potresa i obnove samostana) i, od 1989. godine, memorijalnu galeriju slikara Mladena Veže. Muzej posjeduje bogatu zbirku etnografskih i sakralnih predmeta. Etnografska zbirka, upisana u registar pokretnih spomenika i pod zaštitom države, uključuje velik broj narodnih nošnji iz gotovo svih dijelova Hrvatske, nakit i razne predmete iz domaćinstva. U sakralnoj su zbirci, koja obuhvaća misno ruho, crkveni namještaj, slike, skulpture i drugo, najbrojniji predmeti od srebra. Kao jedan od vrednijih izložaka muzejske zbirke valja izdvojiti plašt predzadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1444.-1461.). Preventivna konzervacija muzejske građe Vrijedna muzejska zbirka franjevačkog samostana u Zaostrogu izložena je u prizemnim prostorijama dviju samostanskih zgrada. Arhitektonski sklop samostana zbog brojnih strukturnih problema (loše izolacije temelja, cementnih fugi koje zadržavaju vlagu u zidu itd.) ne pruža zbirci stabilan i siguran okoliš. Oscilacije parametara okoliša, zbog nemogućnosti reguliranja mikroklimatskih uvjeta dosta učestale i izrazite, te neadekvatan izložbeni namještaj, dugogodišnje zapuštanje muzejskog prostora i nedostatak elementarne brige za izloške, uzrok su lošeg stanja u kojem se danas većina njih nalazi. Posebno je ugrožena etnografska zbirka koja zbog djelovanja bioloških uzročnika propadanja (moljaca i “crvotočine”) ubrzano propada. Zbog financijskih i vremenskih ograničenja, te u nedostatku radnog prostora i adekvatne opreme, u sklopu projekta preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana u Zaostrogu obavljeni su tek elementarni zahvati čišćenja i dezinsekcije muzejske građe. Zahvate je, uz stručnu pomoć etnologa i povjesničara umjetnosti, vodio i nadzirao mali tim konzervatora-restauratora. Obavljeni se zahvati mogu jednostavno opisati engleskim terminom housekeeping; tekstilni su predmeti provjetreni i pažljivo oprašeni ličilačkim kistovima, mekim četkama i metlicama, a nakon vraćanja u vitrine uz njih su postavljene vrećice s kamforom kako bi se spriječilo daljnje pojavljivanje moljaca. Onaj dio predmeta od tekstila koji se zbog visokog stupnja oštećenosti nije vratio među stalan muzejski postav, evidentiran je na popisu umjetnina iz etnografske zbirke te pohranjen na posebno, za tu svrhu određeno mjesto. Drveni su predmeti oprašeni, očišćeni od naslaga površinske prljavštine i ostataka voska, te injektirani sredstvom za dezinsekciju tvorničkog naziva Permetar. Srebrnina je oprašena i ispolirana. Slike su oprašene, a njihovi okviri i stakla prebrisani. Sve su prostorije i vitrine temeljito očišćene, nakon čega su poduzete mjere za sprečavanje daljnjeg stvaranja i razmnožavanja bioloških uzročnika propadanja. Među tekstilne predmete postavljene su vrećice s kamforom, a u prostorije u kojima su izloženi drveni predmeti postavljene su feromonske klope. Zaključak Preventivna konzervacija bavi se upravljanjem uvjetima okoliša u kojem se predmeti nalaze. Podrazumijeva i obuhvaća niz mjera koje se poduzimaju kako bi se spriječio, usporio ili zaustavio proces propadanja i/ili oštećivanja predmeta, a u svrhu produživanja njihovog "vijeka trajanja". Zbog veličine, raznolikosti i osjetljivosti ove zbirke, preventivna je konzervacija najučinkovitija metoda njenog očuvanja. Djelotvornost mjera koje će se u ovom slučaju poduzeti ovisit će o stanju okoliša u kojem se zbirka nalazi. Osiguravanje prikladnih uvjeta za njeno (o)čuvanje prvenstveno zahtjeva građevinsku sanaciju samostanskih zgrada, te uspostavu režima propisnog održavanja i redovitih inspekcija. Alarmantno stanje u kojem se ova dragocjena zbirka nalazi(la) ogledni je primjer nepopravljive štete koju neznanje i nebriga mogu nanijeti kulturnoj baštini i neugodan podsjetnik na goruću potrebu za edukacijom cjelokupne javnosti o tome kako očuvanje kulturnog naslijeđa u prvom redu ovisi o stalnoj i primjerenoj skrbi. |  Sl. 1. Task Force je projekt Hrvatske matice iseljenika.  Sl. 2. Ćišćenje i dezinsekcija muzejskih predmeta.  Sl. 3. Tekstilni predmeti provjetreni su i otprašeni.  Sl. 4. Nakon vraćanja u vitrine, postavljene su vrećice s kamforom.  Sl. 5. Loše stanje sačuvanosti etnografske zbirke rezultat je djelovanja bioloških uzročnika propadanja (moljaca i crvotočine).  Sl. 6. Predmeti od drva nakon čišćenja su injektirani sredstvom za dezinsekciju tvorničkog naziva Permetar. | |||||||
| ||||||||
| < « | » > |
|---|