www.e-insitu.com

Na složenom antičkom arheološkom kompleksu rimskih termi na položaju Gradina u Visu (antička Issa) na otoku Visu, započeli su u kolovozu 2000. godine opsežni zaštitni radovi na termalnim mozaicima. Višegodišnjim programom zaštite Hrvatskog restauratorskog zavoda - odjela u Splitu i Arheološkog muzeja u Splitu, a uz novčanu potporu Ministarstva kulture, zaštitnim zahvatima je do sada bio obuhvaćen geometrijski mozaični tapet u sjeveroistočnoj prostoriji “E”, te zapadno od njega poznati figuralni mozaik s prikazom antitetički postavljenih dva para dupina. U budućnosti se planiraju zaštitni zahvati i na ostalim mozaičnim tapetima s ukupnom površinom od preko 100 prostornih metara.

 

Zaštitne zahvate su vodili stručnjaci splitskoga odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda specijalizirani za restauraciju mozaika i fresaka dr. sc. Branko Matulić, Tonči Borovac, prof., i Marin Barišić, prof., uz obilnu pomoć kustosa Arheološkog muzeja u Splitu, dipl. arheologa Borisa Ćarge, kustosa Arheološke zbirke “Issa” na Visu, i Borka Vješnice, prof.

U gotovo svim fazama konzervacije-restauracije pod mentorskim vodstvom sudjelovali su i studenti s Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu koji su za svoje buduće specijalističko usmjerenje odabrali konzervaciju-restauraciju zidnoga slikarstva i mozaika. Ivana Muratti, Antonija Gluhan, Maja Kiršić, Marijana Milko, Vikica Katić i Josipa Milišić stjecali su znanja tijekom terenske nastave i kontinuiranim radioničkim radom. Neposredno sudjelovanje u zaštitnim zahvatima popraćeno je s nekoliko seminarskih radnji, izradom kompletne dokumentacije, te opsežnijim diplomskim radom na temu zaštite mozaika na Visu.

 

Konzervatorski zahvati započeli su otkrivanjem mozaika, koji je bio zaštićen zemljano-pješčanim pokrovom. Pokrov je uklonjen do 10 cm od zapadne trake s prikazom dupina, gdje se proteže dalje na tzv. tapet D. Nakon uklanjanja pokrova uslijedio je uvid u postojeće stanje mozaika. Ukazala se površina mozaika izvorne površine 28 m, od koje je sačuvano 85 % tapeta. Mozaična površina sastavljena je od crnih i bijelih kockica s figuralnim tapetom s prikazom dva para dupina koji se nalaze na zapadnoj strani, i tapetom urešenim geometrijskim ornamentom na istočnoj strani. Mozaični tapet sastavljen je od tri sloja žbuke: statumen, rudus, nukleus. U tzv. nukleusu su slagane kockice, pravilnih oblika i iste debljine (2 - 2,5 cm). Procjena postojećeg stanja i planiranje daljnjih zahvata su uvjetovani oštećenjima poglavito izazvanim razarajućim djelovanjem bujne vegetacije čije je korijenje niz godina uništavalo vezivno svojstvo žbuke koja se polako pretvarala u zemlju (humus). Na taj način se stvorio međusloj žbuke, zemlje i humusa, a kockice su se međusobno držale preko sljubnica. Manji, ali ne i zanemariv razlog raspada žbuke, je djelovanje mravinjaka.

Iz navedenih razloga odlučilo se na njegovo dizanje s izvornog mjesta, te, nakon primjerenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, ponovno vraćanje. Konzervatorsko - restauratorski zahvati započeli su preliminarnim čišćenjem, tj. čišćenjem terena i odstranjivanjem vegetacije s lica mozaika. Iza toga je uslijedila prekonsolidacija i impregancija s 5%-tnom otopinom PVA emulzije, te njezina neutralizacija s destiliranom vodom. Potom je uslijedilo daljnje kemijsko čišćenje prljavštine s lica mozaika. Nakon čišćenja, uslijedilo je određivanje izvornih rubova i oštećenja i njihovo zapunjavanje. Sve su to bile pripreme i za dobru grafičku dokumentaciju, koja je obavljena u mjerilu (M) 1:10. Osim grafičke, vodila se foto- i video dokumentacija. Na osnovu grafičke dokumentacije izrađen je nacrt detaljnog plana dizanja i vraćanja mozaika, uz pomoć označenih kota na okolnoj arhitekturi. Odlučeno je da se mozaik podigne u 23 ulomka; nakon njihova označavanja na nacrtu i na mozaiku, pristupilo se svim pripremnim radnjama za njihovo podizanje s izvornog mjesta. Preko lica mozaika lijepljen je sloj gaze, potom sloj jute, a sve pomoću kožnog tutkala i Vinavila.

 

Služeći se unaprijed odabranim i označenim kotnim točkama iscrtanim na obližnjoj arhitekturi, iscrtani su ukrižani orijentacijski pravci na juti; svi ulomci su pažljivo numerirani, a sve informacije unesene u nacrt. Pomoću kotnog plana označenog na licu ulomaka i u mjerilu prenesenog na nacrt, ulomke mozaika će se vrlo precizno vratiti na izvorno mjesto.

 

Kopljima za podrivanje ulomci su postupno odvojeni od podloge, postavljeni na odgovarajuće numerirane lesonitne ploče i odvezeni u privremenu radionicu. Na mjestu dignutih ulomaka uslijedilo je čišćenje terena i prikupljanje osutih kockica.

U privremenoj radionici uslijedilo je mehaničko čišćenje poleđine ulomaka mozaika od ostatka zemlje, korjenja i žbuke. Potrebno je očistiti što je više moguće da bi se kockice što bolje sljubile s novom podlogom pri vraćanju na izvorno mjesto.

 

Nakon toga na terenu je izvršen uvid u postojeće stanje donjeg dijela podloge (tvz. rudus), koji se sačuvao u jako dobrom stanju i može se ponovno iskoristiti. Uzeli smo i komadiće žbuke za kemijsku analizu i sonde ucrtali u nacrt. Uslijedilo je čišćenje podloge, impregnacija ili konsolidacija s 10%-tnom otopinom PVA emulzije, neutralizacija destiliranom vodom, te učvršćivanje rubova, koji su prvo očišćeni od prašine, impregnirani i privremeno obrubljeni smjesom kvarcnog pijeska, Primala i vode.

Tijekom 2001. godine na terenu su se vodila arheološka istraživanja na istočnom dijelu mozaične podloge, a radionički se izrađivala i kompletirala potrebna dokumentacija. 

 

U drugoj polovici 2002. godine krenula je akcija vraćanja mozaika na izvorno mjesto. Oštećenja na istočnoj strani podloge mozaika su sanirana, a čitava površina dodatno očišćena i imregnacijom pripremljena za prihvat ulomaka na izvorno mjesto. Na samom lokalitetu se pripremala žbuka novog nukleusa od kamene prašine, autohtonog pijeska, mljevene opeke, gašenog vapna i vode. Nakon niveliranja, uslijedilo je postupno uranjanje ulomaka u novu vapnenu žbuku, debljine od 1 – 1.5 cm, te provjera njihovog točnog izvornog prostornog mjesta pomoću orijentacijskih pravaca i kotnih točaka na okolnoj arhitekturi. 

 

Dizanje mozaika pomoću koplja te njihovo vraćanje su zahtjevni zahvati, u kojima je potrebna uigranost cijele ekipe. 

 

Kada su se svi ulomci uronili i sjedinili, tj. učvrstili žbukom, pristupilo se uklanjanju slojeva jute i gaze. Sloj jute dobro natopimo vodom, tako da ona omekša. Nakon par minuta juta je spremna za lagano dizanje, a na isti način odljepljujemo i sloj gaze. Finalna faza je retuširanje s već postojećim kockicama. U lakune se nanosi sloj žbuke u koju se pažljivo uranjaju kockice koje prate ritam, boju i sljubnice orginala. Po zavšetku radova mozaik je dodatno zaštićen prekrivanjem slojem pijeska.

Početak konzervatorsko-restauratorskih zahvata: otkrivanje zemljano-pješčanog pokrova.

Detalj figuralnog tapeta s prikazom dupina.

Određivanje izvornih rubova.

Lijepljenje sloja gaze na lice mozaika.

Iscrtavanje i provjera orijentacijskih pravaca.

Vraćanje ulomka mozaika.

Detalj odlijepljenog sloja gaze i jute s lica mozaika.

Trenutak otkrivanja svih ulomaka mozaika nakon njihovog vraćanja na izvorni položaj/mjesto.

Retuš.