Restauracija barokne skulpture anđela iz Supetra na otoku Braču (lijevi anđeo)

Ivana LETILOVIĆ (konzervacija i restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, apsolvent)

MENTORI: Larisa Aranza (predavač i voditelj odjela za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo)

S A Ž E T A K

Ivana Letilović je tijekom četvrte godine studija restaurirala jednu od dvije polikromirane i pozlaćene drvene skulpture anđela iz XVIII. stoljeća, vlasništvo supetarskog župnog muzeja. Mentor joj je biai Lara Aranza, predavač. U tekstu detaljno opisuje zatečeno stanje umjetnine i izvedeni konzervatorsko-restauratorski zahvat.

Povijesno-umjetnička bilješka

U ožujku 2001. godine u radionicu za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Umjetničke akademije u Splitu zaprimljena je drvena polikromirana i pozlaćena skulptura anđela, rad nepoznatog majstora (radionice) iz XVIII. st. Skulptura je vlasništvo bračke župe Supetar, a dimenzije su joj 59 x 38 cm (visina x širina). Izvorni smještaj skulpture nije poznat. Najvjerojatnije je bila dio oltara ili svetohraništa, a stajala s njegove lijeve strane. Predmet je već bio podvrgnut restauraciji, no nije pronađena dokumentacija ovog zahvata. Po načinu rada može se zaključiti da je skulptura vjerojatno bila restaurirana u Austriji krajem XIX. ili početkom XX. stoljeća.

Polikromirana drvena skulptura prikazuje anđela koji je izvorno imao dva rezbarena i pozlaćena krila. Kao posljedica fizičkog oštećenja, sačuvan je samo “korijen” desnog krila s izvornom pozlatom. Lijevo krilo, koje je zatečeno na anđelu, vjerojatno je plod austrijske restauracije, a po tehnologiji izrade ne slijedi original. Na korpus je pričvršćeno tutkalnim ljepilom. Anđeo na bokovima ima zlatnu perizomu. Ona je, kao i krila, pozlaćena zlatnim listićima te patinirana. Po načinu na koji je skulptura modelirana može se pretpostaviti da se radi o venecijanskoj baroknoj školi. Barokna modelacija skulpture pojačana je polikromijom; ružičasta boja inkarnata ide od svjetlijih do tamnijih tonova, dok je kosa kovrčava i tamno smeđe boje. Oči su također smeđe, a obrve su iscrtane tankom, isprekidanom smeđom linijom.

Željezni klinovi (kuke) na lijevoj nozi i na sredini leđa upućuju na to da je skulptura vjerojatno bila sa strane pričvršćena na veći objekt (oltar, tabernakul). U prilog tome govori i pokret cijele figure: ruke su pokrenute u lijevo, lijeva noga je savinuta u koljenu, desna noga je ispružena dok je glava blago zabačena u desno. Pogled anđela također je uperen u desnu stranu.

Nema tragova potpisa, znakova i datuma.

Zatečeno stanje

Drveni nositelj bio je na više mjesta oštećen. Bila je nužna cjelovita rekonstrukcija nekih prstiju lijeve ruke, sanacija manjih oštećenja na desnoj ruci kao i rekonstrukcija nekih prstiju na anđelovim nogama (dva prsta na desnoj i manje oštećenje prstiju na lijevoj nozi). Lijeva ruka, čavlima pričvršćena za korpus, počela se odvajati, što je bilo vidljivo na spoju koji je bio znatno oslabljen. Na leđima i lijevoj nozi zatečene su željezne kuke koje su služile za pričvršćivanje anđela na postolje. Tragovi čavala nađeni po čitavoj skulpturi upućivali su na to da je skulptura izrađena od više dijelova. Oštećenja poput nedostatka bojanog sloja i preparacije bila su vidljiva po čitavoj skulpturi.

Lijevo krilo (dodano prilikom ranije restauracije) bilo je pričvršćeno ljepilom i također veoma rasklimano. To je krilo izrađeno iz dva dijela. Na donji dio, koji je načinjen od drva, naljepljena je reljefno obrađena smjesa uljanog kita i krede, koja je je potom pozlaćena i patinirana. Ispod pozlate nije postojala preparacija. To je, uz način modelacije, ukazivalo da se ne radi o originalu. Ovu je pretpostavku potvrdio i sačuvani ostatak desnog krila na kojem je, kao i na perizomi, bio vidljiv sloj preparacije i pozlate.

Na skulpturi su zatečena dva sloja preparacije:

1. sloj: izvorna, tutkalno-kredna preparacija

2. sloj: tutkano-kredna preparacija debljine 1 mm, nanesena u ranijoj restauraciji (ova je preparacija jednoliko nanesena preko sloja originalne polikromije)

Zatečena su i dva bojana sloja:

1. sloj: izvorni oslik

2. sloj: preslik iz austrijske restauracije.

Preslik je izveden uljanom bojom. Potezi kista su vidljivi, a modelacija forme fina. Površina korpusa je sjajna (lakirana), te sa vidljivim potezima kista ispod lazure. Lak je nanesen neravnomjerno (u debljim i tanjim nanosima), a na nekim je mjestima ispod njega vidljiva i nečistoća.

Perizoma koja je izvorno bila pozlaćena pravim zlatnim listićima na polimentu (bolusu) nanovo je grundirana, a zlatni su listići postavljeni na mikstion, patinirani i zaštićeni lakom.

Opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata

Prvi korak u radu bilo je uzorkovanje polikromije i analiza poprečnih presjeka uzoraka. Ispitivanje je pokazalo da na korpusu postoje dva sloja boje: prvi je originalni, a drugi preslik iz austrijske restauracije. Na perizomi je donji sloj narančasti bolus preko kojega su zlatni listići. Iznad njega je sloj tamnijeg bolusa i uljena pozlata. Na krilima je vidljiv sloj uljnog kita na kojega su postavljeni zlatni listići. Na sačuvanom komadu izvornog (desnog) krila vidljiva su dva sloja:

1. (originalni) sloj: bolus i zlatni listići

2. sloj: kredna preparacija i zlatni listići.

Nakon ispitivanja poprečnih presjaka uzoraka uslijedilo je podljepljivanje mjesta na kojima se slikani sloj odizao i osipao. Korištena je otopina zečjeg tutkala (3,5 %) koja se nanosila preko japan papira i zapeglavala toplom peglicom preko melinexa. Kombinacijom topline i pritiska odignuti slikani sloj pričvršćivao se za podlogu.

Uklanjanje površinske nečistoće izvedeno je uz pomoć otapala, odnosno acetonom i etilnim alkoholom, uz neutralizaciju white spiritom. Mjesta na kojima su se nalazili kit i kreda očišćena su mehanički, skalpelom. Nakon toga se na njih nanosilo koštano tutkalo u želiranom stanju, kako bi slojevi kita i krede omekšali i kasnije se lakše mogli ukloniti skalpelom.

Nakon čišćenja pristupilo se uklanjanju metalnih čavala kojih je bilo po čitavoj skulpturi. Uklanjani su skalpelom i kliještima. Drvo oštećeno korozijom dočišćeno je mehanički. Čavli koji su spajali lijevu ruku s korpusom zamijenjeni su drvenim klinovima, a spojevi su kitirani epoksidnim kitom (Araldit 427-1, Araldit 427-2). Ruka je zaljepljena PVA ljepilom (Drvofix).

Za rekonstrukciju nedostajućih dijelova drvenog nositelja korišteno je drvo lipe i epoksidni kit. Kao predložak za rezbarenje u drvu napravljen je model u Plastelinu. U drvu su izrađeni (izrezbareni) svi prsti lijeve ruke te dva prsta na desnom stopalu. Manja oštećenja (prst lijeve noge i mali dio prsta desne ruke) izmodelirani su u epoksidnom kitu. Dijelovi rađeni u drvu spajani su s ostatkom skulpture epoksidnim ljepilom.

Podloga je pripremljena za nanošenje preparacije tutkaljenjem. Grundiranje je izvedeno toplom bolonjskom kredom (8 %). Preparacija se nanosila u tekućem stanju, sloj po sloj, pazeći da nanosi budu ravnomjerni. Nakon sušenja, kreda je obrušena brusnim papirom. Kod brušenja se nastojalo imitirati zatečenu površinu preparacije i što više približiti rekonstrukciju originalu.

Za retuš kose korištene su boje pripremljene s Canada balzamom. Boje su pripremljene na sljedeći način: pigment navlažen white spiritom dodatno je usitnjen tučkom u tarioniku te ostavljen preko noći da white spirit ispari. Taj se suhi prah miješao s Canada balzamom i reaktivirao butilnim alkoholom. Kako je balzam lazuran i trebalo bi slikati puno slojeva dok se ne postigne željeni rezultat, prvi je sloj retuša izveden akvarelnim bojama.

Za retuš na korpusu, kao vezivo za pigmente korišten je 3%-tni Mowilith (polivinil acetat) otopljen u smjesi etanola i acetona (7:3), pri čemu je osnovna otopina Mowilitha u etanolu i acetonu bila 50 %, a ista se potom etanolom razrjeđivala do koncentracije od 3%. Kod retuša na perizomi bilo je potrebno imitirati već postojeću patinu. Za to su poslužili narančasti bolus (Assiette a dorer Lefranc – jaune), pigmenti u prahu (Kremer) vezani tutkalom. Za završni sjaj korišteno je zlato u prahu (23,5 karata) vezano otopinom gumiarabike (1:3).

Kao model za izradu novog krila poslužilo je već postojeće krilo jer nam originalni izgled krila nije bio poznat. To je krilo izrađeno iz dva dijela; donji dio je od drva, a gornji od kita i reljefno je obrađen. Prvi korak kod rekonstrukcije krila bila je izrada gipsanog kalupa po već postojećem krilu. Drvo za donji dio novog krila izrezano je po obliku postojećeg krila. Korištena je meka strana drva (mlađa strana) koja se na vlazi krivi, što je u ovom slučaju bilo poželjno kako bi krila dobila "pokret". Kada je drvo pripremljeno, na njega je koštanim tutkalom zalijepljen gornji sloj od kita. Pripremljene su dvije vrste kita:

1. Austrijski (bečki) kit

- šampanjska kreda

- venecijanski terpentin

- kožno tutkalo

2. Engleski kit

- zečje tutkalo

- koštano tutkalo

- plastifikator (med, melasa)

- sirovo laneno ulje

- kolofonij

- bjelilo (šampanjska kreda)

Kada se kit osušio uslijedilo je pozlaćivanje i patiniranje. Najprije je nanesen sloj crvenog bolusa (Assiette a dorer Lefranc – rouge), potom zlatni listići lijepljeni trosatnim mikstionom. Za patinu su korišteni bitumen u terpentinu, zlato u prahu (23.5 karata) vezano gumiarabikom te razni pigmenti vezani naizmjenice šelakom i tutkalom. Materijali su kombinirani pazeći da se međusobno ne otapaju, sve dok nije postignut željeni ton patine.

Objavljeno: 3. ožujka 2003.