www.e-insitu.com

MENTOR: Larisa Aranza, predavač (voditeljica specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije)

Početkom ožujka 2001. godine u radionicu za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva Umjetničke akademije pod evidencijskim brojem 003 zaprimljena je drvena polikromirana i pozlaćena skulptura anđela iz XVIII. stoljeća, dimenzija 62 x 22 cm (visina x širina), u vlasništvu župe Supetar (otok Brač). Nije bilo poznato gdje je skulptura izvorno bila smještena, ali je najvjerojatnije bila dio oltara ili svetohraništa. Prethodne su restauracije bile vidljive, ali nisu bile dokumentirane. Po načinu rada moglo se zaključiti da je jedna od njih vjerojatno bila austrijska.

Objekt je barokni putto: mali, ljupki, golišavi krilati anđelčić kojega u ikonografiju uvodi talijanska renesansa XV. stoljeća. Naziv dolazi od talijanske riječi putto što znači 'dječačić anđeo'. Skulptura je vjerojatno rad venecijanske radionice. Moguće je da se radi o jednom (desnom) od dva anđela koji su stajali sa strane oltara ili svetohraništa. 

Inkarnat skulpture rađen je u ružičastim tonovima, od svjetlijih prema tamnijim. Kosa i oči obojani su smeđom bojom, a obrve iscrtane tankom, isprekidanom smeđom linijom. Krila nedostaju, ali je sačuvan mali dio - ”korijen” krila - na leđima, iz kojeg je vidljivo da su ona, kao i perizoma, bila pozlaćena i patinirana.

Modelacija skulpture je barokna. To se osobito vidi u načinu oblikovanja kose te modeliranju tijela i perizome. Ruke anđela ispružene su udesno i odvojene od korpusa u predjelu ramena. Na tom su mjestu vidljiva oštećenja bojanog sloja i preparacije. Desna noga također je ispružena, dok je lijeva prelomljena u koljenu. Tijelo cijele figure, obavijeno zlatnom perizomom u predjelu bokova, blago je zarotirano u lijevo, kao i pogled očiju. Izvorna polikromija - inkarnat blijedo-ružičaste boje - slabo je očuvana. Na pregibima tijela (koljeno, lakat) vidljivi su jači crvenkasti tonovi.

Kako je ranije rečeno, krila nedostaju i ne zna im se originalan izgled. Za pretpostaviti je da bi mogla odgovarati krilima drugog, lijevog anđela, s kojim je ovaj tvorio cjelinu.

Nositelj. Skulptura je izrađena od drva nepoznate vrste i sastavljena od tri dijela. Na korpus su u predjelu ramena tutkalnim ljepilom bile pričvršćene ruke. Spojevi su naknadno učvršćivani metalnim čavlima. Oni su uzrokovali brojna oštećenja, a danas su vidljivi tragovi u obliku rupica.

Na lijevoj ruci nedostaju svi prsti osim malog, a iz drveta vire čavli. Na desnoj ruci nedostaju dva srednja prsta i dio nadlaktice. Strukturno oštećenje u zoni spoja ramena s tijelom uzrokovano je metalnim čavlom. Krila nisu sačuvana.

Drvo je fino obrađeno pa se tragovi alata, zbog preparacije i slikanog sloja, ne vide, osim na mjestima spojeva. Oštećenja u drvu ima više. Neka su vjerojatno uzrokovana mehanički (udarcem ili udarcima prilikom pada), dok su drugima uzrok korodirani metalni čavli i rad drva. Na čelu anđela, između desnog oka i kose, ispod zadnjeg preslika nalazi se veliko oštećenje drvenog nosioca vjerojatno izazvano plamenom svijeće. Nema tragova crvotočine i truljenja.

Preparacija, bojani sloj i lak: kronologija ranijih zahvata. Izvorna preparacija je tutkalno-kredna. Jednoliko je nanesena na cijelu površinu u sloju debljine 1 - 2 mm. Izvorni oslik rađen je u tehnici ulja. Preslik koji se nalazi iznad njega vjerojatno potječe iz austrijske restauracije. Nakon preslikavanja, skulptura je bila lakirana. Nestručnim čišćenjem laka u ranijoj restauraciji uništen je dio slikanog sloja. Iz tog je razloga na neke dijelove skulpture nanesen novi sloj preparacije. Ta preparacija nanesena je nekvalitetno i nejednolično, u debelom i grubom sloju. Novi oslik rađen je u tehnici tempere, grubo i nemarno kao i podložni sloj preparacije. Na nekim mjestima boja nije dovoljno ili uopće pokrivna. Ispod završne lazure vidljivi su potezi kista u impasto namazu zadnjeg preslika. Ruke nisu bile preslikane. Zbog laka nanesenog u austrijskoj restauraciji one su znatno sjajnije od korpusa. Tijelo preslikano tempernom bojom ima više mat izgled. Mat efekt osobito je vidljiv na mjestima oštećenja, gdje je kredna preparcija bila iznova nanesena.  

Perizoma je obavijena oko bokova anđela. Vidljiva su dva sloja pozlate. Prvi je sloj zlatnih listića na narančastom bolusu. Preko te pozlate nanesen je zelenkasti bolus na kojeg je postavljeno zlato u listićima, ali na uljanu podlogu. Ta je druga pozlata patinirana i zaštićena lakom.
Po cijeloj skulpturi nalaze se tragovi nečistoće i voska. Na leđima i desnoj nozi anđela nalaze se željezne kuke pomoću kojih se mogao pričvrstiti za oltarnu konstrukciju ili tabernakul.

Uzorkovanje. S perizome, krila i drugih dijelova umjetnine uzeti su uzorci za analizu. Poprečni presjeci uzoraka pokazali su da se na skulpturi nalaze ovi slojevi:

> Korpus

Konsolidacija. Nestabilan slikani sloj podljepljen je zečjim tutkalom (3.5 %). Tutkalo se nanosilo kistom preko japan papira i peglalo toplom peglicom preko melinexa.

Čišćenje. Površinska prljavština uklanjala se acetonom i etanolom. Tretirana mjesta isprana su white spiritom. Mjesta na kojima nalazio sivi kit i kredna preparacija drugog preslika omekšavana su toplom vodom, kako bi se nepoželjne naslage lakše uklonile skalpelom. Na spojevima ruku nalazilo se koštano tutkalo kojega je trebalo ukloniti. Za omekšavanje je na ta mjesta naneseno tutkalo u želiranom stanju. Ljepilo se potom lako uklanjalo skalpelom.

Uklanjanje čavala. Na spoju ruku s korpusom i prstiju s rukama bile su vidljive smeđe mrlje i oštećenja u drvu nastala korozijom metalnih čavala. Čavli su uklonjeni pomoću alata: kliješta, skalpela, pincete i bušilice.
Na spojevima ruku s korpusom bilo je pet čavala. Desna ruka je bila čavlom spojena s tijelom u predjelu otkrhnuća nadlaktice. Tri čavla nalazila su se ispod lijevog koljena, s prednje i sa stražnje strane, i čvrsto držala donji dio noge spojen za koljeno. Čavli su se nalazili i na prstima i stopalu lijeve noge (na dijelu koji je u nekoj prijašnjoj restauraciji bio rekonstruiran) te na desnoj nozi, s prednje i stražnje strane.
Truli dijelovi drva odstranjeni su.

Rekonstruktivni zahvati. Nakon konsolidacije i uklanjanja čavala prišlo se rekonstrukciji dijelova koji nedostaju: prstiju ruku i prstima na desnoj nozi. Neravne dijelove drvenog nositelja trebalo je poravnati kako bi ih se moglo lakše spojiti s rekonstruiranim dijelovima.
Nedostajuće dijelove trebalo je oblikovati tako da se uklope u cjelinu, odnosno da budu u skladu s izvornim dijelovima skulpture. Najprije su izmodelirani u plastelinu, jer je taj materijal dopuštao mijenjanje oblika sve dok se nije dobio izgled najbliži originalu. Po tako načinjenom modelu radila se rekonstrukcija u drvetu. Rezbarilo se u drvetu lipe. Na lijevoj ruci rekonstruirana su četiri prsta, na desnoj dva srednja, a na desnoj nozi tri. SItne šupljine zapunjene su epoksidnim kitom (Araldit 427-1, i Araldit 427-2). Taj se kit koristio i za manje rekonstrukcije te za modeliranje oštećenja između desne strane čela i pramena kose.

Spajanje odvojenih i odlomljenih dijelova. U rupe od čavala umetnuti su drveni klinovi, a za lijepljenje spojeva korišteno je epoksidno ljepilo (Araldit). Prsti desne ruke spojeni su Drvofixom. Neki su dijelovi kitirani epoksidnim kitom. 

Nanošenje preparacije unutar oštećenja. Na tutkaljenu podlogu nanesena je preparacija (zečje tutkalo, 8 % + bolonjska kreda). Preparacija se nanosila u više slojeva, pazeći da nanosi budu ravnomjerni i u visini s okolnom površinom. Osušena kreda brusila se brusnim papirom. Posebna je pažnja bila usmjerena na to da rubovi krede budu izbrušeni do nivoa originalne preparacije, a da tekstura krede nakon brušenja odgovara površini okolnog sloja. Nakon brušenja, svi su dijelovi očišćeni toplom vodom kako bi se uklonila “maglica” nastala od krede prilikom brušenja.

Retuš oštećenja na kosi. Podslik je izveden akvarelnim bojama. Za retuš su korišteni pigmenti vezani Canada balzamom. Boje za retuš pripremljene su ovako: smeđi pigmenti različitih tonova vlaženi su white spiritom i usitnjeni u tarioniku, svaki zasebno. Kada je white spirit ispario, suhi prah pomiješan je s Canada balzamom. Boje su reaktivirane butilnim alkoholom.

Retuš oštećenja na inkarnatu. Kao vezivo za pigmente korišten je 3% Mowilith otopljen u smjesi etanola i alkohola (7:3). Osnovna otopina Mowilitha bila je 50 %, a onda se etanolom razrjeđivala do koncentracije od 3%.

Retuš oštećenja na perizomi. Na krednu preparaciju prvo je nanesen sloj narančastog bolusa i tutkala pomiješan s pigmentima u prahu, kako bi se što više približio tonu originalnog bolusa. Za retuš je korišteno zlato u prahu (23.5 karata) vezano gumiarabikom (1:3). 

Rekonstrukcija krila. Kako krila anđela nisu sačuvana, odlučeno je da se kao predložak za njihovu rekonstrukciju iskoristi sačuvano krilo s druge skulpture anđela, ono dodano u austrijskoj restauraciji. To krilo nije izrezbareno u drvu, već je na drvenu ploču odgovarajućeg oblika nalijepljen kit u kojem je potom izmodelirano ili izrezbareno perje.

Napravljen je uljani kit sastavljen od: 20 g zečjeg tutkala, 70 g koštanog tutkala, 130 ml vode, 20 g glicerola, 20 g sirovog lanenog ulja, 50 g kolofonija, 600 g bjelila i 100 g barijeva sulfata.

Priređen je i drugi kit od 10 %-tnog kožnog tutkala, venecijanskog terpentina i šampanjske krede.

Kit nalikuje štuku, a mora biti elastičan i uvijek topao. Od sačuvanog krila napravljen je gipsani kalup koji je potom premazan smjesom voska i terpentina, kako se kit ne bi zalijepio za njega. Kit je stavljen u kalup, nakon čega se sve zajedno odložilo na vlažnu drvenu podlogu. Iz drvene ploče izrezana su dva nova krila. Kit je zalijepljen na mekšu (mlađu) stranu drveta. Ona je osjetljivija na vlagu iz zraka i sklona je da se u dodiru s njom krivi što je u ovom slučaju bilo i poželjno, jer su na taj način krila mogla dobiti blagi pokret. Strana krila na kojoj nije bilo kita premazana je tutkalom.

Sl. 1 Zatečeno stanje - pogled s prednje strane.

Sl. 2 Zatečeno stanje - poleđina.

Sl. 3 Ruke anđela odvojene su od korpusa.

Sl. 4 Preslik akvarelnom bojom na nozi.

Sl. 5 Oštećenje perizome.

Sl. 6 Prsti ruku i nogu modelirani su u plastelinu kao priprema za rekonstrukciju u lipovu drvetu.

Sl. 7 Rekonstruirani prsti lijeve ruke nakon brušenja preparacije.

Sl. 8 Prsti noge izrađeni u Plastelinu.

Sl. 9 Grundirani i obrušeni prsti noge (rekonstrukcija u drvetu lipe).

Sl. 10 Spajanja razdvojenih dijelova.

Sl. 11 Grundirana oštećenja na leđima anđela.

Sl. 12 Pripreme za izvođenje retuša na perizomi.

Sl. 13 Izrada gipsanog kalupa od sačuvanog krila koje pripada drugoj skulpturi anđela.

Sl. 14 Rekonstruirano krilo prije pozlaćivanja i patiniranja.

Sl.15 Anđeo nakon restauracije - pogled s prednje strane.

Sl. 16 Isto - pogled s poleđine.