Sara ANIČIĆ (diplomirani konzervator-restaurator)
|
MENTOR: Jurica Matijević, pred. (voditelj specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva)
S A Ž E T A K
Autorica u članku izvještava o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu kojega je u sklopu izrade svog diplomskog rada obavila na slici Bogorodica žalosna, djelu nepoznatog umjetnika iz XVIII. st., u vlasništvu crkve Sv. Križa u Splitu (Varoš).
U prethodnoj restauraciji slika je kaširana na grafiku, a dimenzije su joj smanjene kako bi “stala” u sadašnji ukrasni okvir. U sklopu ove restauracije odstranjen je sloj organskog ljepila s poleđine slike, slikani sloj je podljepljen i očišćen, sanirana su strukturna oštećenja platna, slika je podložena novim platnom, napeta na novi podokvir, retuširana i lakirana. Na ukrasnom okviru izvršeno je samo sondiranje, jer preslike nije bilo moguće ukloniti bez oštećivanja izvornog bojanog sloja. Grafika je restaurirana u restauratorskoj radionici Državnog arhiva u Splitu.
|
|||||||||
|
UVOD Slika Bogorodica žalosna rad je nepoznatog umjetnika iz XVIII. stoljeća, a nalazi se u vlasništvu crkve Sv. Križa u Splitu (Varoš). Rađena je u tehnici ulja na platnu. Dimenzije joj iznose 53,5 x 66,1 cm (širina x visina) bez ukrasnog okvira, odnosno 69 x 83 cm s njim. Rađena je u toplom koloritu smeđih i oker nijansi s mjestimičnim lazurama zagasito crvene boje.
U prethodnoj restauraciji, negdje u XIX. stoljeću, na slici je izveden niz zahvata. Originalno platno ojačano je na način da je najprije na poleđinu slike zalijepljen grafički list s prikazom Sv. Tome Akvintskog. Potom je sve zajedno dodatno učvršćeno podstavljanjem još jednim platnom (to novo platno ničim nije bilo zalijepljeno za originalno, a niti za grafiku, već je samo napeto na podokvir). Slici su smanjene dimenzije kako bi stala u sadašnji ukrasni okvir. Izvorni je podokvir zamijenjen novim (bez klinova, istaka ili zakošenja), također manjih dimenzija. Intervencija je bilo i na slikanom sloju: slika je očišćena i podljepljena. Cijela poleđina bila je premazana organskim ljepilom. To ljepilo dodatno je fiksiralo prljavštinu koja se u trenutku zahvata nalazila na poleđini. Nije pronađena pisana dokumentacija o ovim zahvatima.
ZATEČENO STANJE
Tekstilni nositelj slike je deblje platno rjeđe strukture tkanja. Između originalnog platna i platna koje je stavljeno na njegovu poleđinu otkrivena je grafika. Ona nije bila zaljepljena na originalno platno čitavom površinom, već samo duž rubova.
Iskrakelirani slikani sloj nije bio u potpunosti fiksiran za podlogu. U donjem dijelu slike postojale su progorene površine s dosta naslaga prljavštine koja se mjestimično ugradila u strukturu slikanog sloja. Lak je potamnio, a na mnogim je dijelovima slike bio zamućen.
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVAT NA SLICI
Slika je odvojena od ukrasnog okvira i skinuta s podokvira. S kraćih strana pažljivo su uklonjeni čavlići kako se platno ne bi dodatno oštetilo, dok su duže strane, koje su bile lijepljene, odvojene skalpelom. Slikani sloj koji se nalazi na dijelu platna presavijenom preko vanjskih rubova podokvira preventivno je fiksiran 20%-tnom otopinom Plexisola u acetonu.
Ravnanje rubova je izvedeno s poleđine slike pomoću vlažne bugačice. Omekšano platno izravnalo se toplom peglicom. Za facing (zaštitu lica slike) korištena je Beva razrijeđena u toluenu u omjeru 1:2.
Sloj organskog ljepila pomiješanog sa prljavštinom zatečen na poleđini slike omekšavao se djelovanjem vlage i potom uklanjao mehanički – skalpelom. Naizmjenično su čišćena polja na suprotnim stranama slike, a dočišćavanje je vršeno salivom.
Slika je podljepljena zečjim tutkalom. Ono je najprije obilno naneseno na poleđinu slike i zatim upeglano u platno. Peglanjem preko upojnog papira uklonjen je višak tutkala.
Nakon dovršene konsolidacije prišlo se čišćenju slikanog sloja. Pri tom se najučinkovitijim pokazalo izlaganje površine slike djelovanju para 5%-tne otopine butilamina u toluenu (100 ml toluena + 5 ml butilamina). Dočišćavanje je vršeno prvo toluenom, a potom izopropilnim alkoholom.
Za rekonstrukciju nedostajućih dijelova platna korišteno je staro tutkaljeno platno koje je skalpelom izrezano po konturama oštećenja na originalnom platnu. Novi komadi platna umetnuti su s poleđine slike. Lijepljeni su Polyamid Textil Schweispulverom koji je nanesen pomoću vruće igle zagrijane na 80° C.
Na oštećena mjesta nanesena je kredna preparacija u 7%-tnom tutkalu.
Nakon pripreme novog platna za dubliranje pripremljena je i colla di pasta. Uz neke manje izmjene slijedila se firentinska receptura. Ljepilo je špatulom ravnomjerno u tankom sloju naneseno na novo platno i poleđinu slike. Kada su platna spojena, preko nekoliko slojeva papira se peglalo dok platna potpuno nisu izgubila vlažnost.
Nakon dubliranja, facing je s lica slike skinut Shellsolom A. Dublirana slika napeta je na novi klinasti podokvir od jelovine.
Ranije nanesena kredna preparacija je izolirana slojem šelaka. Podslik retuša rađen je gvaš bojama (Maimeri), 2-3 tona svjetlije od originala.
Za međulak, odnosno lakiranje nakon podslika, odabran je damar lak. Slika je lakirana 16%-tnim damar lakom (16% m/v) koji je nanesen širokim kistom. Za finalni retuš korišteni su pigmenti vezani Canada balzamom. Pripremljene boje za retuš reaktivirane su butanolom.
Slika je lakirana 10%-tnom otopinom Paraloida B 72 u toluenu (10% m/v). Lak je nanesen prskalicom (sprejanjem).
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVAT NA UKRASNOM OKVIRU
Ukrasni okvir preslikan je tehničkim zlatom (tzv. purpurina). Slikani je sloj nestabilan, a vidljiva su i strukturna oštećenja drvenog nosioca uzrokovana djelovanjem bioloških uzroka propadanja (crvotočine). Pojedini dijelovi okvira se odvajaju. U jednoj od prethodnih intervencija dijelovi okvira koji su bili jako oštećeni crvotočinom (uglovi okvira) rekonstruirani su u kitu koji je debelo i neravnomjerno nanesen.
Sondiranje izvršeno skalpelom pod mikroskopom otkrilo je sljedeće slojeve; 1. drveni nosioc; 2. lak; 3. srebrni listić; 4. lazure (crvena, zelena, žuta); 5. lak; 6. tehničko zlato; 7. kit; 8. tehničko zlato crvenkaste boje; 9. tehničko zlato žute boje.
Probe čišćenja vršene su otapalima i mehanički (skalpelom). Nijedna isprobana metoda nije dala dovoljno zadovoljavajuće rezultate. Naime, prilikom uklanjanje preslika nije bilo moguće izbjeći oštećivanje originalne polikromije. To je bilo prvenstveno uzrokovano činjenicom što su na znatnom dijelu okvira slojevi kasnijih preslika zatečeni odignuti. Oni su sa sobom “povukli” i delikatne lazure, te dijelove gornjeg sloja originalnog laka. Iz tog je razloga odlučeno da se najprije pokuša podlijepiti slojeve polikromije. Kako ni probe podljepljivanja nisu dale zadovoljavajući rezultat, odlučeno je da se za sada odustane od uklanjanja preslika.
IZVJEŠTAJ O KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKOM TRETMANU GRAFIKE
Na grafici nastaloj koncem XVIII. ili početkom XIX. st. reproduciran je sv. Toma Akvintski, rad nepoznatog umjetnika. Dimenzije grafičkog lista iznose 68 x 52 cm, a likovnog prikaza 61 x 45 cm.
Grafički otisak na papiru bio je kaširan licem prema platnu slike, no samo po rubnim stranama. Nalazio se između dva platna, originalnog platna i platna koje je naknadno postavljeno na poleđinu slike. Grafika je restaurirana u restauratorskoj radionici Državnog arhiva u Splitu.
Već je rečeno da je grafika bila na platno kaširana organskim ljepilom (tutkalom). Original je tretiran ultrasoničnim ovlaživačem na hladno i mehaničkim putem (skalpelom) polako odvojen od platna.
Dugotrajna izloženost grafike vlazi za posljedicu je imala stvaranje plijesni. Ona je svojim djelovanjem na grafici izazvala velika oštećenja. Oštećeni je dio grafike tijekom konzervatorsko-restauratorskog zahvata fiksiran tako da je na njega kaširan tanki japan papir.
Objavljeno: 25. veljače 2004.
|
 Sl. 1 Zatečeno stanje, lice slike.  Sl. 2 Zatečeno stanje, poleđina.  Sl. 3 Zaštita lica slike.  Sl. 4 Čišćenje poleđine.  Sl. 5 Podljepljivanje.  Sl. 6 Čišćenje slikanog sloja.  Sl. 7 Nakon što je slika dublirana na novo platno, skinut je facing.  Sl. 8 Završni retuš.  Sl. 9 Lakiranje. |
||||||||
|
|||||||||
| < « | » > |
|---|